Štimac je, ako izuzmemo naše izbore Hercegovac godine i Hercegovka godine, jedina tema koja se u kontinuitetu pojavljivala na našem portalu iz dana u dan. Uglavnom su to bile objave naših vjernih čitatelja i onih koji podržavaju lik i djelo Igora Štimca.
Piše:Daniela Škegro
Ovih dana javnost s nestrpljenjem iščekuje objavu o službenom angažmanu Igora Štimca na klupi HŠK Zrinjski. Pomalo me žalosti što je to uopće tema, jer se to na neki način podrazumijevalo. No, nisam sportski komentator, niti sam odvjetnik Igora Štimca, a pogotovo ne njegov zastupnik — jer Štimac je itekako sposobniji od mene reći što i kako kada treba.
Ali jesam netko tko srcem i dušom gori za ovaj komad neba, za promociju ove naše svete zemlje Hercegovine — i to mi nitko ne može osporiti. Moja inspiracija i moja snaga uvijek i isključivo dolaze od dragog Boga. Na sve načine trudim se promovirati svaki ovaj kamen, ovaj zrak, ovo sunce i ove ljude koji su kroz povijest bili lomljeni, ali nikada slomljeni. Možda su im leđa od tereta savijena, ali glava je uvijek usmjerena ka nebu, ka Svevišnjem pred kojim se jedino moli i kleči. Nikada nisam od onih koji išta iskazuju mržnjom — meni je ljubav za sve sasvim dovoljna. Zato posebno volim podržati one koji to isto čine na bilo koji način. Koji s trude da sveto ime Hercegovine odzvanja svugdje u svijetu i da ljudi osjete kroz to ljepotu kraja, ali i snagu i sposobnost ovih ljudi.
Ovaj uvod bio je potreban — jako potreban — jer upravo njime želim dati potporu Štimcu, iz svojih razloga.
Kao kruna svega, on je dobitnik Kamenog Oscara i Hercegovac godine za 2026. godinu, jer je narod tako svojim glasovima odlučio. Njegova nominacija me silno obradovala — ne samo zato što je trener HŠK Zrinjski, već i zato što je, ako niste znali, bio prvi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije koji je cijelu reprezentaciju doveo na pripreme u Međugorje i s njima se popeo na Brdo ukazanja.
Nakon toga, to je postala tradicija dok je bio trener.
To nakon njega nijedan hrvatski izbornik nije učinio, drugi su dolazili ali u privatno.
.Prvi i jedini koji je hrvatsku reprezentaciju doveo na Stadion pod Bijelim Brijegom – na isti onaj stadion svog HŠK Zrinjskog. Doveo ih je u Međugorje, Mostar i Široki.
Da, dragi ljudi — taj isti Igor Štimac. Ne sada kada je u HŠK Zrinjskom, nego oduvijek, na svoj način bori se za promociju kraja svojih roditelja, djedova i pradjedova — svoje Hercegovine. On nije “netko tamo”. U njemu teče naša krv. Ovo što radi ne može se odglumiti niti isfolirati. On samo prezentira ono što živi — ne od jučer, ne od prekjučer, nego oduvijek.
Nebrojeno puta je, kao svjetska javna ličnost, boravio u Međugorju.I u privatnim dolascima Štimac je znao istaknuti kako upravo u Međugorju pronalazi unutarnji mir. . Dolazio je u duhu vjere i poniznosti pokloniti se Majci Božjoj. Drugi su ga fotografirali. On bi se tek po silasku s Brda ukazanja fotografirao s ljudima koji bi ga zamolili.S ponosom je promovirao fotografije reprezentacije iz Međugorja, a te su slike potom obišle cijeli svijet
Sama činjenica da je prvi doveo cijelu nogometnu reprezentaciju na pripreme u Međugorje i na Brdo ukazanja govori koliko gori za ovaj komad neba. Koliko želi prenijeti vjeru na igrače kojima je uzor. Koliko misli na mlade koji bi jednog dana željeli biti Igor Štimac.
Ali “jok” — to nitko ne spominje. Zašto bi? Jer to ga stavlja na mjesto nezamjenjivog, koje mu i pripada.
Nadalje, ako ćemo ruku na srce — i kao trener HŠK Zrinjski učinio je maksimum. Nismo valjda ćoravi kraj zdravih očiju ni gluhi kraj zdravih ušiju. Ime Zrinjskog spominje se u svakom kutku svijeta zahvaljujući upravo Igoru Štimcu.
Zrinjski je postojao i prije Štimca, postojat će i poslije njega. Ali taj sjaj koji mu je dao, taj marketing i ta prepoznatljivost — to se ne može kupiti. To može samo netko tko je svoje ime i prezime ugradio u to. A to je Igor Štimac.
Ako je to nekome malo, neka se zapita što dobiva, a što gubi ako Igor Štimac ode.
Govori se o grijesima — a ja samo podsjećam na biblijsku istinu: tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.
Ovaj osvrt završavam stihom iz jedne moje pjesme:
Hercegovina i Dalmacija — to je ista krv, ista nacija,
vezala nas kolijevka od davnina do vijeka,
tvrdi kamen, duša čista i vjera u Krista.
Daniela Škegro/ Hercegovka.net
(Forografija iz arhive)
