Iako je skoro dva mjeseca prošlo od izbora “Hercegovac godine”, počasna Zlatna plaketa koju je dobio gospodin Anton Kikaš, imala je veličanstvenu turneju.
Nakon što ju je gospodin Višeslav Dokoza u ime gospodina Kikaša preuzeo u Neumu, nastavila je put Dalmacije do Višeslavova oca, odnosno u dom gospodina Role Dokoze u Starigrad Paklenicu.
Prilikom preuzimanja Zlatne plakete, gospodin Višeslav Dokoza izjavio je kako je za njega osobno najveća čast u životu što je imao tu prigodu da upravo on preuzme plaketu.
Piše: Daniela Škegro za Hercegovka.net
Za mene je ovo najveća čast u životu, što sam u ime najvećeg hrvatskoga sina u povijesti, gospodina Kikaša, preuzeo ovu zlatnu plaketu. Svoj ponos ne mogu opisati, jer preuzeti nagradu za takvog velikana je nešto što nisam mogao ni u snu sniti. Otkad znam za sebe, moje divljenje prema trojici velikana iz Hercegovine, gospodinu Kikašu, gospodinu Gojku Šušku i gospodinu Ljubi Ćesiću Rojsu je nemjerljivo. Svakako među najveće Hrvate u povijesti neizostavno je spomenuti i našeg prvog predsjednika dr. Franju Tuđmana, kazao je u Neumu Višeslav Dokoza.
Za naš portal je otkrio kako je Zlatna plaketa završila u Starigradu na svetoj misi, ali i u domu velikog hrvatskog domoljuba, znanstvenika svjetskog glasa, humaniste i kirurga dr. Gojka Buljata.
Kada sam se spremao za svetu misu povodom najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, dobio sam putem Duha Svetoga nadahnuće da Zlatnu plaketu ponesem na svetu misu. Na misu sam krenuo u društvu svoje sestre Božene i gospodina Rudolfa Katića, velikog domoljuba, koji je bio počašćen što zajedno nosimo Zlatnu plaketu cijenjenog Antona Kikaša.
Došavši u crkvu svetog Jure u Starigradu, skrušeno i ponizno, postavio sam ju pokraj kipa svetog Josipa, zaštitnika hrvatskog naroda i domovine, iznad kojega stoji raspelo našeg Kralja Isusa Krista. Tijekom blagoslova župnika don Tomislava Končurat se primakao i blagoslovio Zlatnu plaketu našeg cijenjenog Kikaša, ispričao nam je Višeslav Dokoza
No, Višeslav tu nije stao, osjetio je potrebu da Zlatnu plaketu slika i pokraj vitraje Blažene Djevice Marije – Gospe od Rujna, ispred oltara svetog Jure, kao i kod kipa blaženog Alojzija Stepinca.
Mislio sam otići s plaketom do kipa Blažene Djevice Marije u svetištu na Velikom Rujnu. Naime, kip je donesen iz Međugorja i potpuno je identičan kipu koji se nalazi na Brdu Ukazanja u Međugorju.
U Domaji Vile Velebita.
Ovo su za mene trenuci puni ponosa i emocija koje vam ne mogu riječima opisati. Silno sam želio plaketu odnijeti pokraj kipa Blažene Djevice Marije, Gospe Međugorske na Velebit, jer je naš velikan Kikaš iz Bijakovića pokraj Međugorja. S obzirom na to da je to udaljeno 13,6 km, bojao sam se da je ne oštetim, pa sam odustao. Kip donesen iz Međugorja 14. kolovoza 2014. istih je dimenzija i postavljen u 23:30 sati pod reflektorima, kako bi ujutro dočekao mnoge vjernike na misi.
Moram ovdje dodati da je moj otac Role Dokoza zaslužan za gradnju kapelice 1987. godine na ulazu u Veliko Rujno, koje je u to vrijem bilo potpuno odsječno i bez prilazne ceste. koja je započela probojem 1993. i tada je Role Dokoza uputio zamolbu generalu Rojsu koji je dao i velik doprinos, te je tada general sa svojom 66. pukovnijom Hrvatske vojske i napravio prvih 7 kilometara najteže dionice ceste, što je bio uvjet da se može napraviti ostatak ceste do svetišta.
Vitraja Gospe od Rujna koja je u Starigradu, pa sam onda tu osjetio potrebu da nakratko stavim Zlatnu plaketu, kao i ispred oltara svetog Jure
E, to također ima posebno značenje. Sveti Jure je zaštitnik Starigrad Paklenice i Posušja, otkud je general Rojs.
General je i počasni građanin Općine Starigrad.
S obzirom na to da su i cijenjeni Kikaš i general Rojs Hercegovci, to sam povezao kroz tu fotografiju, kazao nam je Višeslav Dokoza za portal Hercegovka.net
Putovanje Zlatne plakete tu ne staje nošena u rukama Višeslava Dokoze, odlazi u Seline, u dom prof. dr. sc. Gojka Buljata, dr. med.
Prof. dr. sc. Gojko Buljat, specijalist neurokirurg i kirurg, vertebrolog sa specijalizacijom iz područja neurokirurgije i kirurgije, vertebrologije s dugogodišnjim profesionalnim iskustvom. Znanstvenik i humanist svjetskoga glasa i veliki domoljub i emeritus.
Punih 80 godina čuvana je tajna da je prof. dr. sc. Gojko Buljat jedina preživjela beba rođena na Križnom putu, na dan 2. srpnja 1945.
Sofija, majka dr. Buljata je u poodmakloj trudnoći krenula sa suprugom Milom i bratom Antom na Križni put. Samo Bog zna kroz što je sve prošla pješačeći više od tisuću kilometara, što kao trudnica, a potom i tek porođena. Nitko nije vjerovao niti davao šanse da će beba preživjeti, ali dragi Bog je izlio milost i čudo i sve ono što je zbilja bilo nemoguće, uz Svemogućeg je dobilo novu dimenziju jer uz Svemogućeg nema nemogućeg.
Nakon što smo se vratili sa svete mise, nadahnut Duhom Svetim pozvao sam obitelj dr. Buljata kako bih im čestitao Uskrs, ujedno izrazivši želju da nakon blagdana dođem do njih sa Zlatnom plaketom.
Javio mi se sin dr. Buljata, gospodin Josip, te smo nakon razmjene čestitki još kratko porazgovarali i obitelj Buljat je s radošću prihvatila da donesem plaketu u njihov dom, i to isti dan, što je u meni izazvalo posebno oduševljenje.
Nisam gubio ni trenutka i odmah sam krenuo.
Obitelj dr. Buljata, supruga Višnja, sin Josip sa suprugom i djecom, brat gospođe Višnja s obitelji, na čelu s dr. Buljatom, dočekali su nas raširenih ruku i u jednoj iznimno srdačnoj, toploj dobrodošlici, govori nam Višeslav Dokoza.
Prof. dr. Buljat je jedini Hrvat koji je rođen i preživio na Križnom putu. Njegovi roditelji, otac i majka koja je bila u poodmakloj trudnoći, krenuli su prema Grazu.
Težinu krvavog puta nemoguće je sažeti u par rečenica. Nakon prijeđenih cca 600 kilometara i dva mjeseca pješačenja na Križnom putu rodio se dr. Buljat na dan 2. srpnja 1945., za kojega nitko nije predviđao da će preživjeti. No, Bog je imao drugi plan te ga je ostavio na životu i podario znanstvenika svjetskog glasa i živući podsjetnik na bolnu povijest hrvatskog naroda. Njegova majka je što s bebom u naručju što odmah nakon poroda, prepješačila preko tisuću i pol kilometara da bi ponovno stigla u Pridragu.
Ovu tajnu je dr. Buljat čuvao punih 80 godina.
Velika mi je čast i zadovoljstvo što je Zlatna plaketa koju je dodijelio Organizacijski odbor izbora “Hercegovac godine”, stigla i u moj dom. Iznimno cijenim gospodina Antona Kikaša i sve što je učinio za hrvatski narod, ali i za cijeli svijet, kazao je dr. Buljat za portal Hercegovina.net
Nakon doma obitelji dr. Buljata, Zlatna plaketa je vraćena u dom gospodina Role Dokoze u Starigrad dok ne bude predana u ruke gospodinu Kikašu.
Role Dokoza sin je, zbog Hrvatske, utamničenih roditelja Jure i Marije. Iako je bio najbolji učenik u svoje vrijeme u školi, nije dobio mogućnost nastaviti školovanje jer mu nisu dopustili. Ocijenjen nepodobnim, bio je prisiljen emigrirati u Australiju gdje je bio iznimno aktivan politički emigrant i uvijek u društvu Hercegovaca. Iz Australije se vraća 1976. godine s jednim jedinim ciljem, a to je nastaviti stvarati slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku.
Prvi je u Podvelebitu predvodio stvaranje Hrvatske, organiziranje obrane i utemeljitelj je Općine Starigrad.
Gospodin Role Dokoza imenovao je generala Ljubu Ćesića Rojsa i generala Antu Gotovinu počasnim građanima Općine Starigrad te je u utemeljiteljski statut Općine Starigrad 1993. godine izričito uglavio da se Dan Općine Starigrad trajno određuje na najveći blagdan Blažene Djevice Marije, Veliku Gospu, 15. kolovoza, kao što je bilo i za vrijeme bivše Mjesne zajednice jer je oduvijek zaštitnica podvelebitskog kraja i Općine Starigrad.
Sve ljepote naše Općine, to nam je uvijek bilo i ostalo od dragog Boga i Gospe darovano, te ovaj mali komadić zemaljskoga raja kažu da smatraju malom Herceg-Bosnom.
Zlatna plaketa čeka cijenjenog Kikaša u “Domaji Vile Velebita”
Obavezno napišite da je ovaj narod iz ovih naših velebitskih krajeva, naše veličanstvene općine Starigrad, u 17. stoljeću došao iz Hercegovine ovdje, te tako vučemo gene krša, kamena i ponosa. Zato je naša ljubav bratska i dišemo kao jedno srce za našu braću. I ovo napišite isto obavezno, nemojte to slučajno izostaviti, sada dok sjedim sa svojim prijateljem Rudolfom Katićem i ispred nas je Zlatna plaketa cijenjenog Kikaša, da imamo samo još jedan san, a to je naša Herceg-Bosna. Vjerujte mi, evo javno vam govorimo, ne bi nam žao bilo kad to dočekamo sklopiti oči i umrijeti. Umrijeti radosno jer znamo da je san ostvaren, sa suzama u očima i ponosom, izjavio je Višeslav Dokoza
Daniela Škegro/Hercegovka.net
