Posve je sigurno da postoje još uvijek pošteni i dobronamjerni ljudi koji će vratiti ono što pronađu,pa taman to bio i novčanik.
” Jučer sam oko dvanaest sati krenula za Međugorje. Dan je bio sam po sebi nadprosječno stresan, a ujedno sam žurila na sastank s prijateljicom koja je stigla iz Hrvatske.
U Čulama sam izišla kratko u pekarnicu po pecivo, pa odmah po tom na benzinsku crpku udaljenu par metara.
Međutim, kada sam krenula platiti gorivo, uvidjela sam da nemam novčanika.
Zamolim djelatnika benziske crpke, da me pričeka s plaćanjem jer mi novčanik sigurno ostao u pekarnici, pokazujući mu još uvijek pecivo koje mi je bilo pri ruci.
On se ponudio da odmah nazove pekarnicu kako bi čim prije znali stanje.
Nakon što je stupio u kontakt s djelatnikom pekare, kazao je da se novčanik nalazi u pekarnici i da ga je čovjek našao na parkingu i tu ostavio.
Odmah sam naravno krenula u smjeru pekarnice,ali na izlazu sa benziske iz suprotnog smjera mi je blicao srebreni golf (šestica ii sedmica ne znam točno) i primakao se do mog auta.
Tog trenutka sam shvatila da je taj čovjek čekao u autu sa suprugom sinčića njihovog (na sebi je imao tamno plavi dres sa grbom Zrinjskog) koji je iza mene ušao u pekarnicu.
I kako su vidjeli da sam na benzinskoj, okrenuli su se da me obavijste da su našli oj novčanik i ostavili ga u pekarnici.
Uspijela sam samo upitati kako se gospodin zove, a one je kazao – Željko.
Ovim putem još jedanput zahvaljujem gospodinu Željku koji mi je našao novčanik i ostavio ga na sigurno i još k tome se okrenuo kada me spazio , kako bi me o tomu obavijestio.
Uvijek kažem da dobri ljudi zaista zaslužuju poštovanje jer vraćaju vjeru u ljude koju polako gubimo.” – vlasnica izgubljenog novčanika Daniela Škegro
Hercegovka.net
