Svjedočanstvo 20

Date:

Svjedočanstvo preneseno u izvrnom obliku:

” Prvi put sam došla u Međugorje 1985. Imala san samo pet godina, a ostale su mi slike utisnute u sjećanju i srcu. Vratili sam se u Međugorje 2001. sa svojom obitelji koja me dovela ovdje da bi pitala pomoć. Kad sam imala dvanaest godina nakon slijeda teških situacija i trauma koje sam doživjela u života nisam znala kako se suočiti s križom, s patnjom. Nitko me nije znao naučiti. I prema tome okrenula sam se lošem društvu i tražila nemoguće. Živjela sam u uvjerenju da je život raditi sve ono što se meni sviđa, sve ono što je meni lakše. Rođena sam u Njemačkoj i kad sam imala deset godina vratili smo se u bivšu Jugoslaviju i doživjela sam smrt ujaka, i još neke teške stvari. Te situacije ostavile su veliku prazninu u srcu. Ispunjavala sam kao i mnogi mladi s modom, počela sam vrlo mlada piti, pušiti i počela sam padati sve dublje, dok nisam došla do dna. Počela sam krasti. U Međugorje sam došla s velikom prazninom, sa smrću u srcu. Roditelji su mi pokušali pomoći, ali nisu znali na koji način. Nisam ih slušala jer nisam u njima prepoznala dobro. Oni su postali moji najveći neprijatelji. Kad sam napokon dotakla dno, gotovo smrt i očaj, molitve moje majke bile su uslišane i doveli su me u Međugorje. Na početku, za mene to nije bilo ništa posebno, ni zanimljivo. Mislila sam, ok, idem nekoliko puta s njima u Međugorje, pa će se oni smiriti, a ja ću nastaviti svojim putem. Međutim, kad sam vidjela te djevojke i momke koji su radili ovdje u Župnom uredu u meni se počelo nešto mijenjati. Shvaćala sam da činim zlo sebi i svojoj obitelji.

Nakon šest mjeseci pripreme i svaki tjedan dolaska u Međugorje, rasla je ta volja. Vidjela sam to po obitelji. Kad smo dolazili nismo putem ni pričali. Dolazili smo u tišini i vraćali se. Nakon nekoliko tjedana i mjeseci počelo se nešto mijenjati u mojoj obitelji, ali u svemu tome ništa nisam vidjela. Tek kad sam ušla u Zajednicu i kad sam susrela djevojke i svog anđela čuvara, i druge djevojke koje su me prihvatile. Učile su me korak po korak . Ušla sam s 21. godinom, ali sam bila dijete po ponašanju. I cure su mi pomogle. Pitala sam se otkud njima ta snaga. One su mi govorile: “Gledaj majku Elviru, ona nam je primjer. I stvarno, od srca zahvaljujem majci Elviri jer sam vidjela da je dosljedna u ovome što govori. To je meni dalo snagu da ju slijedim.

I tada sam susrela Isusa. Kad me pitaju kako sam se promijenila kažem im: ‘Prvo sam susrela Isusa u curama i momcima koji žive sa mnom. Onaj koji je preobratio moje srce je Isus’. Već nekoliko godina sam u Zajednici i zaljubila sam se u taj život i u meni su se stvorili druga ovisnost o Isusu o ljubavi, o vjeri. Ono što nas papa Franjo uči – mladi, idite, svjedočite, budite nada drugima -. Ja to osjećam da gori u mom srcu. Svi smo ovdje velika obitelj. Svi moramo svjedočiti. Zahvaljujem Gospi koja me uzela i dovela do Isusa. Zahvaljujem sestri Elviri i svim curama koje sam susrela na svom putu”.

Članovi Zajednice Cenacolo, njih sedamdeset, izveli su predstavu „Credo“ na oduševljene mladih iz cijeloga svijeta nazočnih na međunarodnom molitvenom susretu u Međugorju. “

Hercegovka.net

Share post:

More like this
Related

Sjajan trik za brži razvoj ruža

Ruže su, složit će se svi, zvijezde svakoga vrta,...

Zalijevanje paradajza nakon sadnje: Ključni koraci za uspješan uzgoj

U procesu uzgoja paradajza, jedan od ključnih elemenata je...

Koštro predstavila ‘Plamteće lahore’ mostarskoj publici

Zbirka poezije Miljenke Koštro "Plamteći lahori" predstavljena je u...

Jutarnja molitva petkom

Jutarnje molitve petkom dat će vam snagu za kraj radnog...