Gledajući ovo sinoć protiv Engleske, čovjek se mora zapitati – kamo sve ovo ide? Nije ovdje stvar samo u jednoj izgubljenoj utakmici, nego u nečemu puno dubljem što nas muči već duže vrijeme.
Piše : Mariana Jurković za Hercegovka.net
Gledamo kako se malo-pomalo gasi ono srce i onaj žar s kojim su naši momci nekada ginuli na terenu, s pjesmom i ponosom na licu. Odstrel onih koji su disali s narodom Sjetimo se samo kako se otjerao Zlatko Dalić. Čovjeka koji je dao sve za reprezentaciju, koji se nikad nije sramio svoje vjere ni svog čovjeka, razvlačili su po medijima preko svake mjere. Smetalo im je što je bio svoj, što se nije dao saviti u tuđe kalupe i što je reprezentacija bila vezana za narod. Maknuli su ga jer im smeta sve što miriše na istinsko domoljublje i naš identitet. Kada im zasmeta Thompson i naše zajedništvo Jer, budimo pošteni, njima nikada nisu smetali samo rezultati nego ono što bi ti rezultati probudili u nama. Sjetite se samo kakva je to radost bila kada bi se naši momci vratili s medaljama, kada bi se cijeli narod stisnuo kao jedan i kada bi se s ponosom zapjevale Thompsonove pjesme. E, to je ono što njima para oči! Ne žele oni da se narod skuplja, ne žele to zajedništvo, tu ljubav prema domovini i taj naš prkos. Zato udaraju po svemu što nas spaja i drži zajedno. Tuđi treneri i gašenje domaće pameti A ista ta priča se vrti i u našim klubovima. Domaći ljudi i domaća pamet očito nekome bodu oči, pa se stalno dovode neki strani treneri i sumnjivi stručnjaci sa strane. Sjetite se samo kako se podmetalo Sergeju Jakiroviću, dok se strancima poput Dambrauskasa i sličnih tepalo na svakom koraku. Kao da mi sami ne znamo i ne vrijedimo, pa nam netko drugi mora soliti pamet. Stadion kao slika našeg jadnog stanja I dok se tako igramo tuđim igračkama, pogledajte na šta nam sliče stadioni. Maksimirsko ruglo već desetljećima stoji kao spomenik nečijem nemaru i političkim igrama, dok se milijuni troše na tko zna što. Vrijeme je da se probudimo Na kraju krajeva, cilj je jasan – razoriti ono što nas drži zajedno, oduzeti nam ponos i napraviti od svega hladnu korporaciju. No, mogu oni mijenjati ljude, zabranjivati pjesme i donositi zakone iz tuđih kuhinja, ali ono što čovjek nosi u prsima i u duši za svoj narod, to ne mogu uzeti.
Mariana Jurković /Hercegovka.net