Daniela Škegro : Pravo bogatstvo se krije u duši, a ne u novčaniku

Date:

Trudim se ispravno živjeti svoju vjeru,sa željom da se kršćanski običaji i tradicija njeguju i očuvaju.

Kad kažem živim vjeru,to onda podrazumijeva širiti ljubav uvijek i bez prestanka.Prema svakomu bez iznimke.

Kad kažem da vjerujem u Boga,to znači da vjerujem u ljubav.

Bog=ljubav.

Ne treba naglašavati da se oduvijek Gospojina kako mi kažemo u Hercegovini,proslavljala na poseban način i s posebnom radošću.

Iz Mostara bi najviše ljudi za blagdan Velike Gospe prije rata išli u Široki Brijeg i Gorance.Nakon ukazanja Blažene Djevice Marije -tad se i u to sveto mjesto išlo i na taj dan. U nekim mjestima je poslije sv.Mise uvijek bio dernek na kojemu bi se proveselilo,prozborilo,dobro pojelo i zapjevalo.

Još kao dijete išla sam s pok.bakom i djedom u Gorance gdje se ,svake godine na Gospojinu okupljao veli broj ljudi da časti i slavi Blaženu Djevicu Mariju i Dan Uznesenja na Nebesa.

Nakon sv.Mise bi se otišlo u tad koliko se sječam jednu jedinu gostionu na pivu i pečenje.Mnogi bi sa sobom u svojim torbacima (koje možemo vidjeti danas u kulturno umjetničkim društvima ili muzejima) nosili civaru,uštipke,peksimete,sira i mesa,pa bi na obližnjoj ledini razastrijeli čiste krpe/salevete ili stolnjake da se jede što se ponijelo.Sokovi i pivo su se kupovali u gostioni ili kod preprodavača koji su stajali kraj crkve i hladili pića u velikoj bačvi.

Imao ili ne imao,ponio sa sobom ili ne ponio – nitko nije mogao ostati gladan i žedan.”Nudkalo” se na silu da se srcem podijeli sve što se ima.

Pa volim kazati “samo torba iz koje srcem dijeliš nikad ne može ostati prazna jer se puni blagoslovom s Nebesa”.

Ljudi koji bi dolazili iz daljnjih mjesta su se posebno pazili da im ne dao Bog nešto ne zafali.Nije tajna da su odlazili i punih ruku darova koje su im iz srca napunile vrijedne seljačke ruke.

Blagost,ljubav i radost se širila poput kakva povjetarca u ljetne dane,koji doslovno milovao obraze s toliko ljubavi kao kad majka miluje svoje dijete.

Na one koji hodočaste za blagdana se uvijek gledalo sa pažnjom jer su širili vjeru Isusovu.Širili su ljubav.

Nečuveno je u taj vakat bilo da se ne napoji i ne nahrani taj čovjek,koliko.god on sam i imao u izobilju “ića i pića”.

Sinoć je određen broj ljudi hodočastio u Međugorje,pokloniti se našoj Majci i moliti se.

Molite se,kako za sebe,tako i za druge.

Jer nijedan istinski kršćanin ne moli samo za sebe.

I općenito u životu je zadatak od dragoga Boga da se gladnog najede,žednog napoji,a umornog okrijepi.

Ne učiniti to,a biti u mogućnosti je grijeh.

Puno veći grijeh od ukrasti.

S toga jedan istinit događaj od sinoć.

Djevojka jedna s tetkom hodočastila u Međugorje.Kako je put bio duži od 30 km,onda se ljudi i preznojavaju,a naročito oni koji nisu u kondiciji jer značajne dionice puta su uz brdo.

Tako te dvije žene nadomak Čitluka ugledaše prekrasnu kuću ispod koje je ugostiteljski objekat.

Vanjska bašta se sastojala od drvenih klupa i bila je točno ispred kuće.

Kako je bilo tri sata ujutro,odlučiše tako mokre od znoja i umorne,skoniti se par minuta od jakog vjetra koji je.počeo puhati na mahove.

Ušle su na prstima na baštu,odnosno drvene klupe u nadi da će se odmorit 5 minuta,zamijeniti svoje mokre majice koje su postajale sve neudobnije zbog vjetra.

Šaputale su kako je dobro da su pronašle taj kutak koji će ih skriti od prolaznika dok se preobuku.

U tom trenutku se čuo histeričan i povišen ton ,muškarca koji je uperio bateriju prema mladoj djevojci govoreći :”Šta tu radite,izlazite odmah”

Mlada djevojka se uplašila i trudila se da objasni njihov problem govoreći :”Oprostite molim vas,hodamo cijelu noć ,idemo za Međugorje,i tetka je željela samo da se presvuče jer ne može na ulici zbog ljudi koji prolaze.Molim vas pustite nas samo,”

U tom trenutku taj muškarac je postao još histeričniji s još povišenijim tonom “Napoljeee odmah.Nije vam ovo svlačionica,Raaazlaaz odmah rek’o sam”

Uplašene žene su pognute glave brzo napustile objekat i krenule dalje svojim putem.

Posve je sigurno da je riječ o “siromahu”,koji uz svo bogatstvo je potpuni prazan i siromašan.

Nije on bogalj bez udova,ali je bogalj “bez srca”,a to je kud i kamo gore i opasnije.

Uzalud ogromna kuća,bašta,poslovni prostor i automobili pred kućom kad siromaštvo duše njime vlada.

Onda se sjetih onih vremena kad su ljudi bili više sretniji što više daju i podijele.

I onda ljudi danas kažu da se boje ovog ili onog virusa.

Od virusa koji vlada u duši i glavi ovakvih bogatih sirimaha – nema pogubnijeg virusa.

Ne tako daleko od tog “mjesta jada”,na ulazu u Čitluk se smjestiio ugostiteljski objekat naziva “Karaka”.

Starija gospođa već oko 4 ipo ujutro čisti unutra zaključana.

Ljudi koji prolaze kucaju joj i mole da odu na toalet.

Ona radosno otvara vrata i pušta tko god upita govoreći :”možete koliko ‘oćete,već sam ih očistila i opet ću kad završite.,jer ih moram čiste ostaviti”

Promatram tu gospođu i divim joj se.

Koliko je samo bogat čovjek kad ti ne pokloni ništa opipljivo a uljepša dan.

Divim se njenoj snazi i iskrenom osmijehu dok pomaže besplatno ljudima radeći težak posao u sitne jutarnje sate pod stare dane.

Onda se sjetim onog “siromaha” niže koji u strahu,umijesto da mirno spava, čuva vanjske klupe,da ne bi netko na njima okrijepu pronašao.

Osjećajući blagost i dobrotu te starije gospođe koja je doslovno obasjavala prostor,upitah je mogu li se malo odmoriti na stolicama vani i možda koji minut zaspati.

Radosno je isti tren odgovorila “možete koliko ‘oćete, kad završim s ribanjem podova unutra obrisati samo stolove vani da su spremni za goste kasnije kad se otvori,ali ću bit tiha da vas ne budim”.

Pomislim u sebi,težak život,sigurno ne bi čistila u 4 ujutro u tim godinama da ne mora,a tako bogata žena.

Bogata ljubavlju, dobrotom i plemenitošću koju nitko ne može kupiti.

Imaš je ili nemaš.

I onda zaista shvatiš,nisu nikad loša vremena….uvijek je do ljudi…do loših ljudi koji zatiru sve dobro,pozitivno i plemenito.

Ili do dobrih poput ove pomenute starije gospođe koja daje nadu u bolje sutra i uvjerava da dobri ljudi ipak postoje.

Zaista se pravo bogatstvo krije u duši,a ne u novčanuku,iako nas uporno nastoje uvjeriti u suprotno.

( 15.08.2020)

Daniela Škegro/Hercegovka.net

Share post:

More like this
Related

Razlika cyberbullying i klasični bullying

Defincija cyberbullying Cyberbullying odnosi se na uporabu digitalnih tehnologija za zastrašivanje,...

Jedna kap ove tečnosti spasit će cijelu baštu od truljenja

Jod je antiseptik širokog spektra koji uništava široko polje...

Obavijest za umirovljenike koji čekove podižu preko banke

Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje objavio je...

Blagoslov motora i motorista na Blidinju

U nedjelju, 2. lipnja 2024. godine, u idiličnom okruženju...