Licemjerje pod zastavom patriotizma
Najbolje ću ovu situaciju opisati tako da najprije pojasnim tko su licemjeri i prevrtljivci.
Licemjeri i prevrtljivci su osobe čije ponašanje, stavovi i moralne vrijednosti nisu iskreni, već se mijenjaju ovisno o situaciji i osobnom interesu.
Licemjeri su ljudi koji se javno zalažu za određena moralna načela, vrline ili uvjerenja, a u stvarnosti ih sami sustavno krše. Predstavljaju se u lažnom svjetlu kako bi ostavili dobar dojam i prikrili svoje stvarne namjere.
Prevrtljivci su osobe sklone mijenjati svoje stavove, odanosti i savezništva kako vjetar puše. Vode se isključivo vlastitom koristi, ne birajući sredstva da ostvare cilj. Filozof Immanuel Kant primijetio je da su takvi ljudi motivirani jedino korisnošću: u vjeri su licemjeri, u ophođenju laskavci, a u politici prevrtljivci.
Odnos s takvim profilima ljudi može biti vrlo toksičan i iscrpljujući jer je teško izgraditi povjerenje s nekim tko misli jedno, a govori ili radi drugo.
Sada, kada ste se podsjetili tih osobina, usporedite ih s trenutnom situacijom tijekom nastupa Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu.
Da se razumijemo, reprezentaciji BiH želim sve najbolje i što bolji plasman. To uopće nije tema.
Idemo na konkretne činjenice.
Nazor ljubav, nazor zajedništvo, nazor patriotizam
Tema su oni koji na silu, kako bi narod rekao „nazor“, nameću stav da netko mora navijati za BiH onako kako oni smatraju da treba. Smeta im ravnodušnost, pa ni iz čega stvaraju napetosti i prilike za izlijevanje mržnje.
Više puta se isticalo kako izbornik želi stvoriti zajedništvo i atmosferu kakvu je u Hrvatskoj stvarao Zlatko Dalić. Već tu postaje jasno u kojem se smjeru ide. Problem je što nije isto graditi nacionalni duh u državi s jednim dominantnim identitetom i u zemlji koja se sastoji od tri konstitutivna naroda. Kada se pokazalo da nametanje jednog identiteta ne prolazi kako je zamišljeno, krenulo se s pričom o zajedništvu, ali opet pod isključivo jednom zastavom i jednim narativom.
Naravno da zastava BiH treba biti prisutna. To nitko razuman ne osporava. Međutim, kada netko želi istaknuti i svoj nacionalni identitet, tada to odjednom postaje problem. Tu se već vidi da se ne traži zajedništvo, nego jednoumlje.
Sljedeći korak bio je promotivni video. Ideja je lijepo osmišljena, ali neke stvari upadaju u oči.
Dok vam treba, svi smo dobri – sutra smo opet ustaše i četnici
Primjerice, pojavljuje se crkva u Međugorju. Zanimljivo je kako sada nikome ne smeta ni Međugorje ni ono što ono predstavlja, iako se upravo to mjesto često ismijava i omalovažava. Sada je dobrodošlo jer je poznato u svijetu i dobro izgleda u promotivnom materijalu. Međutim, nema ni traga simbolima hrvatskog naroda koji ondje stoljećima živi. Valjda bi to kvarilo željenu sliku pa je lakše sve prikazati kao jednu homogenu cjelinu.
Većina sudionika spota govori „Volim te Bosno“, kao da Hercegovina ne postoji. No valjda je to taj moderni patriotizam po kojem se jedan dio zemlje podrazumijeva, a drugi prešućuje.
Ne smeta im ni Jovo koji je podigao tri prsta. Neka je podigao, njegovo pravo. Ali zanimljivo je kako danas ne smeta jer trenutno odgovara narativu. Dok treba i dok postoji korist, sve može. Nakon toga ponovno kreću etikete, uvrede i prozivanja.
Ova situacija podsjeća me i na Igora Štimca. Njegova majka liječila je bošnjačke vojnike u vrijeme kada su Armija BiH bili saveznici HVO-a, HVO je u svojim redovima u početku imao i veliki postotak bošnjačkih boraca. Tada je njegov mlađi brat kao šesnaestogodišnjak pomagao prenositi ranjenike u bolnicu u Metkoviću. Danas se toj istoj obitelji psuje i vrijeđa, a sve dobro što je učinjeno odavno je zaboravljeno. Danas je „ustaša“, kao što će sutra svaki Jovo ponovno postati „četnik“ kada više ne bude potreban za sliku navodnog suživota.
Toliko koliko sjećanje i zahvalnost traju… pljuješ onog koji ti je vrata svog doma otvorio, rane ti previjao dok si krvario i ranjenog te nosio na vlastitim rukama. Zaborav je ponekad teži od izdaje, jer izdaja barem priznaje da je nekad postojalo dobro. A kada čovjek zaboravi pruženu ruku, ne gubi onoga koji mu je pomogao – gubi vlastitti obraz.
To licemjerje i dvoličnost doista su odbojni. Jedino što je gore od toga jest neprestano traženje i nametanje ljubavi prema BiH reprezentaciji, kao da se ona može iznuditi.
Posebno su zanimljive reakcije ispod reportaža u kojima Hrvati iz Hercegovine kažu da podržavaju BiH, ali navijaju za hrvatsku reprezentaciju. Tada kreću uvrede, omalovažavanja i stare priče o tome tko je „pravi“, a tko „lažni“ Hrvat. Nerijetko se ide toliko daleko da se Hrvatima iz Hercegovine osporava vlastiti identitet, dok se za jedine „prave“ Hrvate proglašavaju oni iz Hrvatske.
Kada se već poseže za poviješću, bilo bi pošteno gledati cijelu sliku, a ne samo one dijelove koji nekome odgovaraju.
Donekle mogu razumjeti frustraciju, ali ne i takvo ponašanje. Hrvati odavno znaju tko su i što su. Uostalom, izborna je godina pa nije teško primijetiti kako i političari pokušavaju skupiti poneki politički bod na uspjesima reprezentacije.
Ide se toliko daleko da se kao dokaz navodne potpune podrške prikazuju fotografije iz Zagreba na kojima ljudi navijaju za BiH. Pa naravno da će ih biti. U Hrvatskoj živi i radi velik broj Bošnjaka. Što je tu čudno? Međutim, takve se slike predstavljaju kao da cijela Hrvatska masovno maše zastavama BiH.
Da, to je ona ista Hrvatska protiv koje ste godinama razvijali zastave svakog njezina protivnika. Kako vam samo brzo blijedi sjećanje.
Umjesto da dostojanstveno uživaju u uspjehu svoje reprezentacije i bodre svoje igrače, neki koriste svaki trenutak za vrijeđanje i omalovažavanje Hrvata u BiH. Kao i mnogo puta dosad, posebno su im na meti Hrvati iz Hercegovine.
Kao da ne razumiju da je riječ o istom narodu kada je u pitanju odnos prema Hrvatskoj. Što je tu zapravo nejasno?
Shvatite jednu stvar: želimo vam uspjeh i dobar plasman. Nitko vam to ne osporava. NE MRZIMO VAS. Navijajte, slavite i budite ponosni. Ali nemojte tražiti ljubav na silu, pogotovo nakon što ste je sami često gazili kada vam nije odgovarala.
Poštovanje se ne traži na silu
Pustite i druge da imaju pravo na svoje osjećaje, svoje identitete i svoje navijačke izbore. Malo dosljednosti i dostojanstva ne bi škodilo. Jer poštovanje se ne može iznuditi, a još manje nametnuti prozivkama, uvredama i pokušajima da se Hrvate ponovno prikaže kao negativce.
Mnogi su takve namjere odavno prepoznali.
Sretno BIH – Hrvatska iznad svih!
M.K/Hercegovka.net
