Od trenutka rušenja komunističke vlasti, na vidjelo su počele izbijati do tada najstrože čuvane tajne, među njima i ona o jednom od najvećih masovnih počivališta nevinih žrtava komunističkog režima koje su stradale tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. U Husinoj jami, na predjelu Vaganj, na planini Kamešnica, između Sinja i Livna po nekim je procjenama ubačeno više od tisuće i pol duša, a najstravičnije je što je velik dio njih bačen živ u jamu, prenosi dalmacijanews.hr
Posljednjih tridesetak godina o komunističkim žrtvama Husine jame govori se javno, s pijetetom. Uz stratište je podignuta kapela, a od 1999. godine svake jeseni organizira se komemoracija uz slavljenje mise zadušnice. Prva je komemoracija te 1999. godine održana na inicijativu fra Bože Norca Kljaje.
Zapisano je kako je sedamdesetih godina prošlog stoljeća jama bila duboka dvjestotinjak metara, da bi deset godina kasnije njezina dubina bila smanjena i za četiri puta. Jugokomunističke vlasti zatrpavale su je raznoraznim otpadom kako bi prikrile stravičan ratni zločin koji je ondje počinjen.
Na misi i komemoraciji okupilo se više od dvije tisuće vjernika iz cetinskog i livanjskog kraja među kojima je bila izaslanica ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda Ivana Horvat, koja inače obnaša dužnost voditeljice ureda za nestale branitelje i civilne žrtve u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu, ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, gradonačelnici i načelnici lokalnih općina i gradova – sinjski gradonačelnik Miro Bulj, triljski Ivan Bugarin, Vrlike Jure Plazonić, Livna Darko Čondić kao i načelnici općina Otok Silvijo Norac Kljajo te Hrvaca Dinko Bošnjak kao i brojni drugi predstavnici udruga i .
Misno slavlje predvodio je vlč. Ante Kutleša, član počasnog bleiburškog voda uz koncelebraciju nekolicine svećenika iz cetinskog i livanjskog kraja, a na komemoraciji je pjevao zbor pod ravnanjem s. Vjere Gulić. U propovijedi je Kutleša naglasio kako se ovim komemoracija u tišini zapravo glasno govori kako o ovakvim zločinama nikada ne treba šutjeti još više ako se u obzir uzme činjenica da se pedeset godina uopće nije smjelo spomenuti ime niti jedne žrtve, a kamoli doći pokraj ove zloglasne jame, kraj koje je nekoć na ploči bilo napisano da je “zabranjeno zaustavljanje i snimanje”.
Izvor: dalmacijanews.hr Foto: Petar Malbaša
