Hrvatska nogometna reprezentacija nikada nije bila samo pitanje taktike, formacije i rezultata. Ona je puno više – ona je emocija, ponos, nošena vjerom i simbol zajedništva.
Dva velika imena hrvatskog nogometa, Igor Štimac i Slaven Bilić, dva bivša Vatrena, dva čovjeka koja su nosila hrvatski dres i nakon igračke karijere sjela na klupu reprezentacije.
Igor Štimac od prvog dana nosio je posebnu energiju – onu borbenu, ratničku, prepoznatljivu iz vremena kada je bio jedan od stupova hrvatske obrane. Za njega reprezentacija nikada nije bila samo posao. Govorio je o ponosu, zajedništvu i odgovornosti prema hrvatskom grbu. Njegova vizija bila je reprezentacija u kojoj igrači ne nose samo dres, nego i osjećaj pripadnosti narodu koji ih bodri.
Štimac je poznavao mentalitet hrvatskog igrača, znao je što znači izaći na teren pod pritiskom cijele nacije. Bio je spreman dati priliku igračima koji su trebali dokazivanje i vjerovao je u karakter momčadi.
Slaven Bilić donio je svoju filozofiju – stručnost, mirnoću i moderan pristup. U svom mandatu stvorio je momčad koja je igrala atraktivan nogomet ali rezultati nisu bili proslavljeni.
Ali kada se bira izbornik, ne bira se samo trener. Bira se čovjek koji će voditi reprezentaciju, čuvati njezin identitet i prenijeti ono najvažnije – vjeru da se za Hrvatsku igra srcem.
Zato mnogi i danas vide Igora Štimca kao čovjeka snažnog karaktera, čovjeka koji razumije da je hrvatska reprezentacija više od rezultata – ona je ponos, zajedništvo i ljubav prema domovini.
Jer najbolji izbornik nije samo onaj koji zna nacrtati akciju. Najbolji je onaj koji zna probuditi emociju zbog koje igrači ostavljaju zadnji atom snage na terenu.
A hrvatski dres uvijek je tražio upravo takve ljude.!
Petar Slišković/ #hercegovkanet
