Hedonističke oaze u kamenu – od Ljubuškog do Mostara

U zaleđu, između Splita i Dubrovnika, 20-ak km od granice s Hrvatskom, smjestio se Ljubuški. Prirodne zelene oaze s vodopadima, bogata povijest koja seže u antička vremena, vrhunski okusi prirodno uzgojenih namirnica te vina iz autentičnih sorti žilavke, blatine i trnjka čine ga destinacijom koju vrijedi posjetiti i u njoj se zadržati.

Mnogi turisti iz Splita biraju izlete na vodopade Kravica. Slapovi široki 120 m, a visoki 27 m dio su prirodne oaze – bajkovite lokacije prožete ljepotom i mugućnostima aktivnog turizama. Možete do njih i doplivati, doveslati ili doploviti na nekom od čamaca koji cirkuliraju po rijeci Trebižat.

Oko 20 km od njih, s druge strane Ljubuškog, nalaze se vodopadi Koćuša. S pogledom na njih se smjestio restoran Koćuša koji nas je iznenadio kreativnim kombinacijama lokalnih namirnica te visoko profesionalnim posluživanjem i dekantiranje lokalnih vina. U ponudi su i odležani steakovi, od koji se neki poslužuju u zlatu.

Rijeka Trebižat povezuje oba vodopada i jedina je ponornica u Europi, koja devet puta nestaje i ponovo izvire. Možete je gledati i iz restorana Most, poznatog po domaćim specijalitetima, uštipcima, siru, hercegovačkom pršutu, janjetini pripremljenoj na razne načine, a mi smo u njemu uživali i u gotovo zaboravljenom  jelu – raštiki (divljem zelju) sa suhim mesom.

Visoki standardi odlikuju i restoran Stella koji se smjestio u prizemlju hotela Bigeste – toplo preporučamo grilani sir s pršutom, rolice od tikvica te niz medaljona, steakova i bifteka pripremljenih na roštilju.

U svim restoranima će vam s ponosom poslužiti i lokalni krumpir, jer je grad Ljubuški od svog krumpira napravio brend pod nazivom Rani krumpir. Spreman je za branje već početkom svibnja.

Turistička krilatica kraja je Oaza u kamenu. Uz oaze oko vodopada, vizure hercegovačkog krša se izmjenjuju s pogledima na velike maslinike i vinograde.
Autentične hercegovačke sorte grožđa i vina su žilavka i blatina za koje lokalni vinari osvajaju i brojne međunarodne nagrade za kvalitetu.  Sve se češće na području zapadne Hercegovine i Imotske krajine proizvode i vrhunska vina iz sorte Trnjak, koja je nekada primarno služila kao oprašivač blatine (koja ima samo ženske cvjetove), a danas vina iz sorte trnjak osvajaju svjetske nagrade. U sjajnim hercegovačkim vinima smo uživali uz sve obroke, a osobno posjetili obiteljsku vinariju Sušac, čiji vlasnici proizvode cijeli niz domaćih proizvoda.

Obiteljski podrum Sušac, smješten je na brdovitoj visoravni u Ljubuškom Cernu. Vinogradi žilavke i blatine su zasađeni na terasama koje su izgrađene u kamenitom području pored kojih se nalazi maslinik sa oko 150 maslina. Iz njih je dobiveno zlatom nagrađeno maslinovo ulje. Prostor oko konobe koja prima 35 gostiju, ispunjavaju nasadi voćaka  te gredice povrća i mirisnog bilja. Od voćaka i biljaka domaćini rade 10-ak vrsta rakija i likera, uključujući i rakiju od bijelog pelina, nara (šipka) i rijetke biljke žižule.

Prema dogovoru, spremni su u konobi pripremiti i ručak s lokalnim delicijama, pa je tako naša grupa uživala u skroz svježem pečenju od kozlića. Otac Jure i majka Mara sa svojim kćerkama i zetom gostoljubivošću postižu da i ljudska dimenzija posjeta njihovom gospodarstvu ostane u sjećanju.

Hercegovina je poznata po uzgoju duhana, a njemu je posvećen i muzej Tabak. Osmislio ga je i dizajnirao umjetnik Robert Alilović. Uz priču o hercegovačkoj tradiciji uzgoja duhana potkrepljenoj brojnim dokumentima, bogata kolekcija eksponata i fotografija priča i o svjetskim  duhanskim trendovima i brandovima. U njemu možete u miru zapaliti i hercegovačku škiju.
Ne znamo kada su stanovnici Hercegovine počeli uzgajati duhan, ali znamo da se na tom području živjelo, radilo i stvaralo od prapovijesti. Među ekponatima pohranjenim u najstarijem muzeju u BiH – Muzeju Humac, koji se nalazi u sklopu franjevačkog samostana Sv. Ante Padovanski, možete razgledati tragove kamenog i bakrenog doba, antike i srednjeg vijeka.

U muzeju je pohranjena i Humačka ploča pisana mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice – bosančice. Na muzej se nadovezuje galerija Majka s oko 250 umjetnina u stalnoj postavi, od čega je gotovo 140 skulptura.

Nad gradom dominira Kula hercega Stjepana i ostaci starog grada Ljubuškog iz 15. st. Pod Ljubuški spada i Humac, u kome je u starorimsko  doba Cezara bio rimski vojni logor, a i danas možete razgledati što je ostalo od tog dijela povijesti.

U okolici Ljubuškog je na 7 nekropola registrirano i 214 stećaka, srednjevjekovnih nadgrobnih spomenika.
Do Mostara iz Ljubuškog možete stići na dva načina i oba su vrijedna stajanja i skretanja po putu. Jedan vodi preko Međugorja, koje je često odredište turista i vjernika, a drugi preko Čapljine na čijoj se teritoriji nalazi Hutovo blato – odredište ljubitelja prirode, a posebice promatrača ptica.

Park prirode Hutovo blato, na rijeci Neretvi,  smatra se jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe. U njemu je registrirano čak 263 vrste ptica i 45 vrsta riba. Domaćini nam kažu da od stranih gostiju, među promatračima ptica ima najviše Engleza. U parku su označene pješačke staze, omogućene vožnje brodicama, a na njegovom teritoriju je osmišljen i adrenalinski park. Prespavati možete u hotelu Park, koji je također smješten u parku prirode, a od brojnih delicija koje u njemu nude,posebno preporučamo brudet od jegulja i žaba te jegulje na žaru i pohane žabe. Vrijedi probati i ribe iz Neretve te divljač iz okolnih šuma.

Dalje, na putu prema Mostaru, vrijedi se zaustaviti u Počitelju. Gradić datira iz 14. stoljeća, a nad njime dominiraju počiteljska kula i Šišman Ibrahim-pašina džamija.  Upisan je u UNESCO-ov popis svjetske  baštine, a u njemu se već 60-ak godina održavaju međunarodne likovne kolonije.

Cesta i rijeka Neretva dalje vode prema Mostaru, jednom od najljepših gradova u Bosni i Hercegovini. Mostar je i upravno sjedište Hercegovačko-neretvanske županije. Uz njegove se mostove, po kojima je i dobio ime, žele slikati turisti iz cijelog svijeta. I on je na popisu zaštićene kulturne baštine UNESCO-a. Šećući njegovim centrom, sa svih vas strana okružuju tragovi bogate povijesti.

Pozicija Mostara na svjetskim turističkim kartama, omogućila je otvaranje brojnih tradicionalnih dućana, obrta, restorana, kafedžinica, buregdžinica, prodavaonica baklavi … pa i dodatni sadržaji doprinose da Mostar vibrira životom. Ponuda je zaista sveobuhvatna, od jednostavnih tematskih ugostiteljskih objekata i tradicionalnih restorana do restorana koji nude vegansku hranu i na desetine vrsta burgera u kojima se nađu i domaće namirnice. Mi smo u večeri uživali okruženi vinogradima i fontanama restorana Romanca.

Na meniju kozji, kravlji, livanjski sir, kajmak te hercegovački tanki uštipci i pršut. Potom sjajna teleća ragu čorba pa pečenja i slastice, a sve popraćeno lokalnim vinima od kojih nas se posebno dojmila Teuta od sorte trnjak.

Ukoliko želite uživati u iskonskim okusima, okruženi prirodnim ljepotama i ostavštinom bogate povijesti toplo preporučamo posjet Zapadnoj Hercegovini i Mostaru.

Putovanje na kojem su skupljena opisana iskustva organizirano je povodom osnivanja Društva turističkih novinara BiH, koje iniciraju Dejan Jazvić, glavni urednik FENE, Dario Novalić, urednik magazina Start i Mevlida Novalić, urednica BH putovanja. Naši domaćini, bili su Vlada Hercegovačko-neretvanske županije na čelu s premijerom Nevenkom Hercegom i grad Ljubuški s vrlo aktivnom turističkom zajednicom koju vodi Mladen Bebek.

Izvor:Gastronaut.hr/Karin Mimica

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)