U subotu sam trčala maraton. Da budem poštena, nije mi vala bilo do neke trke, više onako da podržim tu akciju. Majka i tetka su mi danima “trubile” nad glavom kako se trebam sredit, misleći na kosu, nokte, namirisat se jer one kažu da je i maraton prilika za nekog upoznat.
Nisam puno marila za njihove savjete jer mislim se u sebi ako ja moram tom svom odabraniku biti “ko strake” i dok trčim, onda taj i nije za mene.
Trčeći lagano, promatram one koji prolaze kraj mene. Uglavnom vidim da su svi većinom u paru ili u grupicama. Ja sam bila sama. Malo stanem da se napijem vode i vidim zaustavio se i neki lik kraj mene.
“Šta je curo,umorila se već” – reče kroz smijeh
“Nisam se umorila već ožednila, zato sam stala” – rekoh sva ponosna što me kondicija služi.
Tako smo počeli čavrljati i nastavili skupa trčkarati. Nije bio naporan, lagane teme i negdje pred kraj me pozvao da sjednemo popiti piće kako bi se bolje upoznali. Meni drago, kontam sve kako su majka i tetka imale pravo da se i na ovakvim susretima mogu sustesti budući partneri. Prihvatila sam poziv bez puno razmišljanja jer ovo vrijeme koje smo proveli trčkarajući i pričajući, bilo je zabavno.
Predložila sam da sjednemo u meni omiljeni kafić, koji je baš tipa za neobavezne razgovore i bez puno romantike. Kako izustih ime kafića, njega obli znoj, više već za cijelo vrijeme trčanja na maratonu.
“Ne,ne bih tamo. Znaš, to ti je kafić gdje izlazi moje zaručnice sestra, pa ne bi volio da me vide jer bi mi to moglo stvoriti probleme, a to ne želim” – reče to, te poče stezati pertlu na tenisici.
Gledam ga i ne znam što bih rekla. Toliko pričamo, zove me da se bolje upoznamo, a ima zaručnicu.
Zahvalim mu na pozivu i rekoh, kako ću radije kući jer ne pijem pića za zaručenim muškarcima.
Ne bi mu pravo. To su vam današnji muškarci.
Eto zašto se još nisam udala!
Hercegovka.net/Glorija.H
 | ReplyForward |
