Pregurala sam nekako Novu godinu i Valentinovo što se nisam poput ostalih cerekala sa slika po društvenim mrežama i isturala poklone koje mi je dragi kupio. Preskočila sam te ceremonije, ali evo Dana žena. Naravno, opet neću imati što okačiti od poklona na društvene mreže.
Ali nekako kad gledam one žene koje mi se hvale kako su im muževi kupili raznorazne poklone jer ih vole.
Nešto se mislim, pa ti isti njihovi muževi zaskaču masu mojih prijateljica i kupuju im još bolje poklone u fazi udvaranja. I onda one kao mene žale, da se ja, kao eto ne brinem, jer će i meni doći pravi.
Ako su za njih pravi oni isti pomenuti u rečenicama iznad, onda hvala.
Takvi mi ne trebaju. Ne pijem iz čaše iz koje su drugi otpili do pola. I evo dok pišem tetka me zove na ručak sutra, kaže doće od susjeda Andrije sin iz Švicarske i da je prilika. Moja tetka je inače jako ažurna već godinama po pitanju moje udaje. Jedino još nije otišla u bazu UNPROFORA – da mi traži momka.
Uzalud ja njoj na svaki novi prijedlog odgovorim citatom -” Sramotno je sretan život dati u zamjenu za zlato i srebro.”
Ne znam koje autor pomenutog citata, ali znam da se pritisak nastavlja.
Eto, zbog čega se još nisam udala!
Glorija H./Hercegovka.net
Pri preuzimanju teksta obvezno je navesti hercegovka.net i autora kao izvor, te dodati poveznicu na autorski članak.
