Škrt čovjek obično daje prednost materijalnom pred duhovnim, a najčešće osobine škrtaca su naglašena bezosjećajnost, emocionalna hladnoća te nedostatak dovoljne pažnje, otvorenosti i ljubavi prema drugima. Tako škrtost kao još jedna bolest duha odbija ljude, kvari odnose sa svojom okolinom, umanjuje zadovoljstvo i uspješnost, postaje uzrokom kvarenju toplih međuljudskih odnosa kako u rodbinskom i prijateljskom, tako i u romantičnim i poslovnim odnosima.
U velikom interesu zdravlja vlastite ličnosti i boljeg karaktera, ali obitelji i općenito učinkovitijih međuljudskih odnosa, vrlo je korisno i nužno suočiti se sa zloduhom vlastite škrtosti te tako radeći na sebi doći do vlastite karakterne crte koju obično nazivamo velikodušnost. To je važno i zbog toga, što škrtost općenito djeluje negativno na psihofizičko zdravlje (jer se očituje kao stalna zategnutost, , proračunatost i stisnutost duha koje se onda podsvjesno prenosi i na razne funkcije organizma) , na prijateljstvo (postaje povod ogovaranja, sprdnju, općenito hladne odnose među rodbinom i poznanicima sve do rijetkih ili prekinutih veza), na ljubav (dovodeći do odbojnosti prema škrtim osobama koje rijetko darivaju, na odvajanju dovoljno vremena za prigode važne drugima).
Istraživanja pokazuju da osobe koje se izvuku iz toga zloduha škrtosti postižu značajno bolje rodbinske, prijateljske, poslovne i općenito bolje međuljudske odnose, doživljavaju značajno više ljubavi i prijateljstva s drugim ljudima osobama i u svojoj okolini, osnažuju svoje vrline kao što su velikodušnost, nesebičnost, altruizam, suosjećanje i sve ostale koje su nam potrebne za napredovanje i sebe-ostvarivanje, a rješavaju se sebičnosti i učinkovitost u komuniciranju, u motiviranju drugih, u vođenju i rukovođenju, u svladavanju teškoća, a tako jačaju te i slične vještine
Ulomak iz knjige “Kako uspješnije kvariti međuljudske odnose” autora fra Šite Šimuna Ćorića, franjevca, književnika, psihologa i kantautora
Hercegovka.net
