Fantastična i emotivna priča: Male Hercegovke osvajaju svijet

Hercegovina, zemlja koja sve naseli, a sebe ne raseli…čuli smo to nebrojeno puta.

Samo onaj tko je  imao privilegiju susretati se s našim ljudima koji su davnih godina otišli sa svog  ognjišta, znaju koliko ljubav u njima živi za tu zemlju iz koje im sežu korjeni.
S koliko ponosa i prkosa zbore o tom kamenu, kršu, svemu onome što je vezano za Hercegovinu.
To je zapravo neobjašnjivo jer ljubav kao ljubav se ionako riječima ne da iskazati.
Ona ti je svaki uzdah i svaki jecaj.
Ona te pokreće i lomi. Tjera te gdje god da si, znaš tko si. Tako učiš i svoju djecu, koja čak u dosta slučajeva nisu ni kročila nogom na to sveto tlo, a osjećaju ga svojim.
E, to vam je Hercegovina i Hercegovci.

U dalekoj Australiji, 16.000 km od svojih Vašarovića, sela kod Ljubuškog, živi Mirko Puljić.


Tako daleko od svoje Hercegovine, a ona živi u njemu.
Dio je njega jer mu živi u srcu.
Uspješan poslovni čovjek , oženjen i otac četiri kćeri.
Mirko je voditelj i folklorne skupine u Sydneyu u kojoj se njeguju običaji I tradicija, a kako to i dolikuje jednom Hercegovcu, često se čuje pjesma ” Moja Hercegovina”

Povod razgovora za portal Hercegovka.net s Mirkom je i njegova ljubav prema nogometu.
Trener je i menadžer ženskog nogometnog kluba Hurstville Zagreb uz glavnog trenera Denisa Kocina.
Denis nije Hercegovac, ali je “usput” oženio Hercegovku, pa to dođe na isto. S toga se i ne kaže uzalud : ” Od kud ti je žena, od tud si i ti”

Mirko od kud vas i u ženskom nogometu?

Nogomet je moja ljubav. Nogomet je priča. To je sport koji se uz talent, lako uči i igra.
Uključuje kontuiaranu akciju i trčanje, pa je izvrstan oblik vježbanja. Komunikacija i suradnja ključni su za igranje nogometa što ga čini idealnim sportom za poboljšanje društvenih vještina djece, učenja o timskom radu i fairplayu.
Interakcija različitih osobnosti uči ih prilagođavanju različitim osobnostima.
To su samo neke od prednosti nogometa i zašto sam svoju ljubav i znanje želio prenijeti i na mlađe naraštaje.

Vi ste  trener ženskog nogometa. Jesu li djevojke/ djevojčice slabije u tom sportu od dječaka?

Ne, one su fantastične u igri.
Za ove djevojke u našem klubu, nogomet je sport za održavanje zdravlja, kondicije, snage i izdržljivosti.
One tako mogu igrati s klubom, učiti i zabavljati se s prijateljima.
Nogomet uči djecu vještinama kao što su timski rad, ustrajnost i donošenje odluka koje će moći primjeniti u svim aspektima svog života. Također im pomaže naučiti prevladati uspone i padove života, predviđati prilike i kako raditi sa svojim vršnjacima na rješavanju problema. Nogomet je više od igre.

Kada je osnovan Vaš klub i tko sve može trenirati u njemu?

Hrvatski nogometni klub Hurstville Zagreb pozadina, osnovan je prije 52 godine, ali nije ograničen samo na Hrvate.
Ove godine slavimo 52. obljetnicu postojanja.
Ponosan sam što u ovom klubu ima puno Hercegovaca.
Dovođenje Hrvatske djece u klub također održava našu baštinu živom, a djevojke sklapaju prijateljstva za cijeli život.
Zahvalan sam generaciji naših roditelja koja je izgradila ove temelje. Lijepo je miješati se s našim ljudima koji su druga ili treća generacija, a u nekim slučajevima i četvrta.

Jeste li zadovoljni radom svojih igračica i što očekuje od njih?

Tu ću samo kratko kazati, obratite pozornost na ove male kerubine za koje nikad ne znate da li bi uskoro mogle predstavljati Matilde ili možda Hrvatsku.
Ovaj tim koji trenutno treniram je zaista posebna skupina djevojčica. Budući da su mnogi roditelji od njih izvrsni sportaši, osjećam da ove djevojčice u mom timu imaju veliku budućnost.
Još jedan poseban aspekt ove ekipe jer je većina iz Herceg – Bosne. Zapravo, 90%  njih iz moje voljene Hercegovine.

Koliko ste Vi osobno u klubu i imate li iza sebe već neke značajnije uspijehe s Vašom ekipom?

S Denisom sam u klubu osam godina.
Osvojili smo veliko finale .
2020/ 2021 sezona je otkazana na pola sezone zbog Covid-a. John(Ivica) Gagro me zamolio da pomognem i treniram ove male Kerubine prije 3 godine.Kao što rekoh, prve 2 godine sezone su bile otkazane zbog Covida-a, a ove sezone je padala tolika kiša da smo praktično odigrali 50 % sezone.

Kako se osjećate u ulozi trenera?

Ponizan sam i počašćen što treniram ove slatkice od kojih mi se iskreno topi srce.
Količina zagrljaja koju dobijem tijekom igre je prekrasna. Nedavno su mi svi s njihovim roditeljima za rođendan uručili poklone i čestitke. Bilo je dirljivo.

U klubu su i Vaše kćerke?

Ova ekipa je prva ekipa za djevojčice od 6 godina za Hurstville Zagreb od 2020.god.
Ženski nogomet je explodirao u posljednjih 8 godina. Moja najstarija kćerka Natalie Puljić igra za ekipu statosne dobi od 17 do 21 godina.
U mojoj maloj ekipi je moja kćerka Evelina Puljić koja ima 7 godine. To je ekipa Hercegovki.

Kažite nam od kud sežu korjeni članova Vaše ekipe?

Predsjednik kluba je Hercegovac.
Ovi mali anđeli su također Hercegovke.
3 djevojčice su Ljubušanke, jedna Širokobriježanka, jedna Stočanka i jedna iz Bosne.
I ja kao trener, Hercegovac iz Ljubuškog.

Imate li još kog u ekipi svojoj?

Naravno,imamo djevojčicu iz Libanona i Italijanku. One već znaju nekoliko riječi na hrvatskom i sve naše hrvatske običaje.
Zaista mi je čast imati naše Hercegovce i Bosance u našoj ekipi jer sam jako ponosni Hercegovac, tako da mi je sve ovo posebno. Naš predsjednik John (Ivica) Gagro i članovi povjerenstva su 80 % iz Hercegovine.
Tako da je još jedna tradicija koju imam kada imamo veliko finale, postavim zastavu Hrvatske i zastavu hrvatskog naroda preko koje piše ime mog Ljubuškog.

Imate li sponzore za Vaš tim?

Igrao sam kao mlad za Hurstille Zagreb i s toga sam radostan što je moja firma Mirkom Group jedan od sponzora ovog kluba i na taj način pomažemo vraćajući im ono što su učinili za nas.

Hercegovci se svud po svijetu po dobru poznaju, pa je tako i bez sumnje u Australiji.
Zajedno čuvate naše običaje i tradiciju i prenosite sveto ime Hercegovine po svijetu. Pomenite još nekog iz tog područja?

U Australiji u prvoj ligi naš Sydney  United 58 ( Hrvatska) je došao do finala kupa što je ogroman uspijeh, a moj bratić Danijel Nižić bio je vratar ekipe. On je također ponosni Hercegovac iz Ljubuškog. Jako volim svoju obitelj ovdje u Australiji smo jedni za druge uvijek spremni. Moj ujak je jedini ovdje iz naše obitelji u Australiji.


Tako da imam samo nekoliko rođaka ovdje i Puljići u Queenslandu .
To su moji rođaci Adrian i Pero Puljić koji su također iz Vašarovića kod Ljubuškog. Oni imaju vlastiti nogometni klub Goldcoast kinghts GCK u Queenslandu, tako da svugdje nastavljamo i širimo našu tradiciju kroz sport i Folklor.
Moji Puljići u Queenslandu su osvojili prvenstvo ove godine. Biti pobjednici nam je u krvi. Oni su najponosniji Hrvati i Hercegovci koje poznajem.Jako ih volim. Jako su mi blizu, iako smo udaljeni 1200 km.

Nakon ovog impresivnog razgovora, za kraj ću Vas zamoliti još jednu poruku za naše čitatelje portala Hercegovka.net ?

Razgovarao sam s Vama kako bih podijelo sa svijetom, kako su naši djedovi i bake čuvali svoju tradiciju i kulturu nas Hrvata iz Hercegovine ovdje i Australiji. Iako smo udaljeni 16.000 km.
Volimo našu Hercegovinu, našu Herceg Bosnu i našu Hrvatsku. Ljubav je vjerojatno jača jer su naši roditelji morali pobjeći iz Jugoslavije u potrazi za boljim životom. Definitivno održavamo našu kulturu živom i snažnom. Završit ću ovaj razgovor rekavši – molimo zapamtite da smo uvijek s vama Hercegovina i Hrvatska, iako smo 16.000 km udaljeni. Naša ljubav prema našoj domovini je velika kao i vaša, s toga nemojte to zaboraviti. Svijet je sada manje mjesto s tehnologijom, pa održavajmo naše veze bliskima i poštujmo jedni druge.

Razgovarala: Daniela Škegro 

Hercegovka.net

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)