Eto zašto se nisam još udala
Kažu da je ljubav slijepa. Možda jest ljubav, ali ja nisam slijepa…

Djevojke od 30 godina u europskim gradovima se smatraju jako mladim osobama. Zapravo, tamo nitko nije opterećen godinama niti bračnim statusom. No, biti djevojka u mom malom mjestu s trideset godina je nešto što ti dođe kao etiketa. Gdje se god pojaviš na obiteljskom okupljanju prvo će te pitati:
“Kad ćeš se udavat?, Msliš li rađat?, Još nemaš momka?” i slično. Sve to bez upljepšavanja ide na živce. Što se tiče muškog roda, koji bi mi po nekom redu spadao, to je tek posebna priča. Moji vršnjaci (tu ubrajam one od 27 -35 god.) koji bi mogli biti partneri su uglavnom opterećeni što nemaju stalni posao i to ih koči za ozbiljnu vezu ili brak.
Neki su već i osnovali obitelj sa svojim srednjoškolskim vezama, pa je tako izbor jako sužen. Neki su se na brzinu oženili jer su ih cure “uhvatile” na trudnoću. Neki mi se ne sviđaju, a nekima se ja ne sviđam. Nije da mi se baš nitko ne udvara. Uglavnom su to pedestogodišnjaci koji teško prihvaćaju da lagano stare i onda se žele pomladiti ili društvu dokazati kako su sposžobni, jer imaju kraj sebe mlađu žensku.
Kažu da je ljubav slijepa. Možda jest ljubav, al ja nisam slijepa i ne mogu zamislit život s nekim 15 ili 20 godina starijim od sebe. Jednostavno je to veći promašaj već što sam neudata.Taj bi brak bio propast za svaku ženu koja imalo drži do sebe. Gledajući dugoročno kad bih bila u nekim najboljim godinama moj muž bi bio dedo. Hvala, ne treba mi da skrbim o dedi jer kad bih se na to odlučila onda bih se zaposlila kao njegovateljica i na taj način časno zaradila svoju plaću, a ostatak dana mirno živjela.
Takvi će prije naći neku još mlađu od mene koji će im poslužiti kao čamac dok se ukrcaju na brod. Zapravo, pomoći će im financijski dok stanu na noge, završe fakultete i zaposle se. Ti stariji su naivni jer su uvjereni da ih te cure vole i da će ostati s njima. Vjeruju u svoje iskustvo. Na kraju jedino steknu jedno novo iskustvo ali sa znatno tanjim bankovnim računom i povrijeđenim egom. Nije mi ih žao jer su išli za užitkom i provodima, a to košta.
Udvaraju mi se i puno mlađi od mene, ali mi ni to ne treba. Nisam cura za provoda i zabave. Moram priznat da mi se jedan lik nedavno svidio onako na prvu, ali nakon pet minuta razgovora kad je rekao da gleda Zadrugu, srozao mi se u očima.
Nezamislivo mi je biti kraj nekoga tko gleda nakaradne riality programe, odnosno vrijeme provodi gledajući tuđe svađe i prostačenja. Ježim se pri pomisli na to ili što je još gore da sjednemo navečer i umjesto da pričamo, on upali te luđake na tv.
Ne, hvala. Radije bih bila usjedilica cio život. Nije da se nisam željela udati već nisam imala za koga.
Eto zašto se nisam još udala.
Glorija H./Hercegovka.net
Pri preuzimanju teksta obvezno je navesti hercegovka.net i autora kao izvor, te dodati poveznicu na autorski članak.