Danijela Džakula: Razmišljanja na glas Prva priča

0

Zaštita voćki bakrom odrađena. Najčešća greška koja se radi prilikom ove zaštite je prerano prskanje. Zaštita bakrom se radi u periodu mirovanja vegetacije i može se odraditi sve do otvaranja pupoljaka. Temperature bi trebale da budu iznad 10°C. Cilj ove zaštite je da smanji broj uzročnika bolesti koji su otporni na niske temperature i koji uspješno prezimljavaju na voćkama. Ako se zaštita odradi na pravi način onda opasnosti za voćnjak nema. Čak ni od susjednih voćnjaka koji nisu zaštićeni na pravi način. 

Prošlu noć, vraćajući se iz Splita, na autoputu mi se zbog jakog vjetra učinilo da moje auto proizvodi neki čudan zvuk. Mislima sam zamolila tatu da baci malo plavog anđeoskog praha odozgo i da nas zaštiti. To je bilo prvo što mi je palo na pamet. Vjerujem da me je tata  poslušao i vjerujem da mu nisam trebala ni napominjati. Onog momenta kad sam prešla granicu, onog momenta kad sam ušla u svoju zemlju, tog momenta se desilo čudo u mojoj glavi. Tog momenta je nestao sav strah.

I to je bio momenat kad sam po ne znam koji put shvatila koliko volim svoju zemlju. Zemlju u kojoj nas ne štite oni koji bi trebali. Ali zemlju koja je moja. Zemlju u kojoj se ne osjećam sigurno radi politike i političara. Ali zemlju u kojoj se osjećam sigurno radi ljudi koje volim i poštujem. Ljudi koji bi mi odgovorili na poziv čak i u kasnim noćnim satima. Ja mislim da naši vlastodršci nisu odradili kvalitetno ni jednu zaštitu. A nismo ni mi, njihovi podanici. Jer evo jedne te iste štetočine nam preživljavaju na vlasti već preko dvadeset zima.

Ali moja zemlja nisu oni. Moja zemlja su ljudi koji žive tu. I ne nadajte se da će vas ovi pomenuti ikada zaštititi od ičega. Ne nadajte se da će vas zaštititi od nekog novog rata. Jer neće. Jer njima bi savršeno odgovarao. Jer oni bi njime pokrili sav svoj kriminal i lopovluk. Jer oni su štetočine koje umiju preživjeti a mi očigledno nismo pronašli pravu zaštitu protiv tih i takvih. A nije ni svijet izgleda. Ja bih da se malo maknemo od ovoga modernog načina ratovanja. Da se vratimo unazad. Pa da se vidi koliko bi bilo hrabrih koji bi se borili mačevima, onako  prsa u prsa. Pa da se vidi koliko bi bilo hrabrih vođa koji bi stali na čelo pješadije i ono ko u filmovima pozvali na juriš. 

Ali nemojte to ni zamišljati. Evo ja sam pokušala i vjerujte mi da ispadne neki tragikomični film u glavi. Pročitah jutros jednu dobru na fejsu. Kaže lik kakvu politiku vodimo nas će bombardovat i Rusija i NATO! Odavno se mi štitimo crnim humorom. Zaštitite se čime god možete i zaštitite šta god možete , od zaštite zdravog razuma do zaštite voćke.vA za sve ostalo će trebati čekati neko masovnije buđenje svijesti kod ljudi .

Danijela Džakula / Hercegovka.net

Pri preuzimanju teksta obvezno je navesti hercegovka.net i autora kao izvor, te dodati poveznicu na autorski članak.

Odgovori