Danijela Džakula: Razmišljanja na glas – šesta priča

0

A trebao je biti buket! U mojim očima on to i jest. Jer sam htjela da bude drugačiji. Jer ne volim isto. Jer volim riskirati. I znate obično kad krenem raditi ovakve stvari nemam plan. Stavljam unutra sve što mi je pri ruci. I u početku to izgleda kao jedan veliki nered.

Ne izgleda obećavajuće. I često se pitam, šta to radiš Danijela? I kako ćeš uopće od nereda napraviti red. I  baš kad izgubiš svaku nadu buket krene da dobija neki oblik i smisao. I onda ti mama ubere dvije crvene ruže. Pa ti onda sestra napravi lijepu mašnu. I na kraju ispadne super.

Da vam sada vaša Danijela kaže nešto. Nemojte ni u životu puno da planirati. Nemojte ni u buket života stavljati ono što se od vas očekuje. Nemojte nikad pomisliti da s tim što imate u životu ne možete napraviti savršen buketić. Jer možete. Napravite ga po svome. Sa onim što imate i što vam je dostupno.

I znam da će to u početku biti samo jedan veliki nered. Ali vjerujte mi da će na kraju dobiti oblik i smisao. I nemojte nikad pomisliti da ste sami i bez podrške. Uvijek je tu netko da vam ubere crvene ruže i napravi lijepu mašnu. I time zaokruži cijelu priču. Neki buketi i neki životi nikad neće biti jasni ljudima. A i ne trebaju biti. Jer buket neće trajati vječno. Baš kao ni život. Zato ga živite po svome.

Hercegovka.net/Danijela Džakula

Odgovori