Danijela Džakula : Razmišljanja na glas osma priča

Date:

Ja često nosim tatine stvari . Najčešće onda kad se susretnem sa stvarima za koje mislim da nemam rješenje . Obučem tatin duks i nekim čudom riješim problem. Da li taj duks ima neki psihološki učinak na mene pa mi da hrabrost i volju za pronalazak rješenja ili tata stvarno odozgo pošalje pomoć,to ne znam. Ali uglavnom upali svaki put bez iznimke.

Često nosim i tatine pokućne papuče.

One u kojima je napravio zadnje korake.

Ne znam zašto ali kad obujem te papuče obuzme me neka milina. A imaju mi i neku simboliku.

Nastavljam koračati u njima tamo gdje je on stao .

Jutros sam pošla u berbu jagode i obula tatine pokućne papuče.

Ušla sam u jedan objekat da kupim hladnoga pića za berbu.

Osjetim poglede na mojim papučama. Podignem pogled i u očima vidim nešto između „jadna ona nema šta da obuje“ i „ da li je ona normalna „ .

Teško je odgovoriti na ta pitanja .

Mislim da baš i nisam normalna ako uzmemo da je normalno ovo što se danas naziva normalnim.

I Iskreno jako mi je drago zbog toga .

Ja nisam onaj tip koji pati od markirane odjeće i izgleda općenito. 

I kod sebe i kod drugih cijenim ono što je unutra i teško da će me impresionirati nečija nacifranost izvana.

Ponosim se tatom i svime onim što je on bio pa tako i njegovim starim papučama. Ponosim se što me odgojio na taj neki skroman način života ,na skromnost koja nema veze sa količinom novca koju posjedujemo ili ne.

Ponosim se i ovom pomalo naivnom ljudskosti koju sam naslijedila od njega .

Pomislila sam jutros da je taj momenat kad smo počeli cijeniti ljude po odijelu ,momenat kad je sve otišlo u tri fine materine.

Momenat kad smo počeli ne obraćati pažnju na ljudsku nutrinu i osjećaje .

Momenat kad je površnost postala naš način života .

Moj tata je imao jako dobrog prijatelja . Prijatelj je imao puno novaca . Onako na bacanje . Naručio je nov automobil za sebe . U to vrijeme , kako mi je pričao tata , nisu postojale ove auto kuće kao danas , nego si po nov automobil morao da ideš u fabriku. Tatin prijatelj je otišao u Njemačku po svoj automobil. Na nogama je imao stare tenisice bez šnjira. Ljudi iz fabrike su njegov identitet provjeravali po par puta jer nisu vjerovali da je čovjek u starim pohabanim tenisicama naručio za sebe nov automobil. 

Uvijek sam bila ponosna na ovu priču ,baš kao što sam i jutros bila ponosna na sebe u tatinim papučama.

Ali ova priča o automobilu je valjda bila početak našeg kraja ,početak površnosti.

Pa mi nekako srcu milo što ostadoh taj rijetki soj ljudi , onaj koji vidi dalje od vanjštine . 

Ali lako je meni kad imam u čijim papučama koračati ispravnim putevima života.

Jer nisu svi ljudi te sreće. 

A ne mogu ni biti ,jer rijetki danas za sobom ostave papuče takvoga tipa.

Hodajte vi meni u starim papučama ali ispravnim putevima .

Ma šta god drugi mislili o tome .

Sad me puklo da stavim crveni ruž.

A na pijacu idem.

I opet ću ispasti čudak . 

A vala neka ću .

Who cares 

P.s .

Čak sam vam pronašla i sliku iz arhive ,od prošle jeseni , u tatinim papučama , možda se netko i sjeća priče o njima …

Hercegovka.net

Share post:

More like this
Related

Recept za medenjake koji se tope u ustima

Medenjaci s čokoladom Medenjaci s čokoladom prava su poslastica jer ne...

Cijene voća dostigle su cijenu mesa: Je li zdrava hrana privilegija bogatih?

Cijene voća i povrća znatno su porasle u odnosu...

Promovirana knjiga ‘Mala medicina’ autorice dr.Darije Ostojić

U Galeriju kraljice Katarine Kosača sinoć je promovirana knjiga...

HNS pozvao hrvatske navijače u Berlinu na okupljanje. Pogledajte detalje

Hrvatska nogometna reprezentacija iz svoje baze u Neuruppinu stigla...