Ove godine obilježavamo 45 godina ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju.
Piše:Daniela Škegro
Toga 24. lipnja 1981. godine, u malom hercegovačkom zaseoku, među krševitim brežuljcima i kamenjarom, skupini djece ukazala se Nebeska Majka – Gospa Međugorska. Od toga dana ništa više nije bilo isto.
U ovaj kameniti kraj pod hercegovačkim nebom počeli su pristizati ljudi iz svih krajeva svijeta. Dolazili su tražeći mir, utjehu, nadu i spas. Mnogi od njih vraćaju se iznova i iznova, zahvalni Majci Božjoj za milosti koje su primili.
Milijuni hodočasničkih koraka tijekom desetljeća izbrusili su hercegovački kamen. Bosim nogama prelazile su se kamenice koje su simbol ovoga kraja, a molitve su se uzdizale prema nebu na svim jezicima svijeta.
Međugorje je mjesto gdje se beznađe pretvara u nadu, gdje tuga ustupa mjesto radosti, gdje slabost postaje snaga, a bolest pronalazi utjehu u vjeri i ozdravljenje. U Međugorju čovjek nikada nije sam. Osjeća se blizina Božje milosti i majčinska prisutnost Gospe.
I bez obzira na to kojim jezikom hodočasnici govorili, svi razumiju iste riječi:
„Zdravo Marijo, milosti puna…“
Te riječi stapaju se s kamenom i kršem dok izlaze iz srca vjernika koji se penju na Brdo ukazanja. To je mjesto molitve, obraćenja i susreta s Bogom, mjesto na kojem mnogi pronalaze novi smisao života.
I zato, kad god te život pritisne svojim križevima, podigni pogled prema Nebu. Ondje gdje je Majka, nikada ne prestaje nada.
U narodu se često kaže:
„Isusa voli, Gospi moli.“
U toj jednostavnoj izreci sadržana je duboka vjera da Sin ne odbija molbe svoje Majke te da uslišava želje njezina srca.
I ove će godine tisuće i tisuće ljudi krenuti put Međugorja – zrakoplovima, vlakovima, automobilima ili pješice. Doći će pokloniti se Kraljici Mira, zatražiti njezin zagovor i blagoslov, predati joj svoje boli, strahove, nade, zahvale i životne križeve.
Dok se svijetu često čini da tone u nesigurnost, Međugorje i dalje ostaje mjesto koje obećava nadu. Jer ne smijemo zaboraviti jednu od prvih Gospinih poruka, upućenu 26. lipnja 1981. godine:
„Mir, mir, mir – i samo mir!
Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, i između ljudi.“
I dok se ponekad čini da se sve oko nas raspada, pod njezinim velom mnoge stvari ponovno dobivaju smisao
Gdje čovjek više ne vidi put, Bog preko Marijinih ruku otvara vrata milosti.
Kada osjetite nemir, napad zloduha, kušnju ili teret svakodnevice, zastanite i izmolite tri puta „Zdravo Marijo. Sotona odstupa. U molitvi dolaze snaga, utjeha i mir koji samo Bog može dati.
Četrdeset i pet godina nakon prvih ukazanja, svijet se mijenjao, ljudi dolazili i odlazili, ali jedna poruka ostala je nepromijenjena – ondje gdje se čovjek susretne s Bogom, uvijek se ponovno rađa nada i snaga.
Dok god se na međugorskom kamenu uzdiže molitva ‘Zdravo Marijo’,svijet neće ostati bez nade.
MAJKO MIRA, MOLI ZA NAS!
Daniela Škegro/Hercegovka.net
