Tko su zapravo ljudi koji vrijeđaju i pišu uvrjedljive komentare po društvenim mrežama
Društvene mreže su postale poput velikih klubova, ulica i trgova otvorenog tipa gdje se virtualno susreću ljudi raznih profila.
Često ljudi znaju kazati kako su društvene mreže pokvarile ljude.
Apsolutno pogrešno mišljenje.
Društvene mreže su samo ljudima omogućile da se njihovo zlo i trulež koju nose u sebi prošire do neslućenih razmjera.
Nažalost, postoje osobe koje podlegnu pritisku takvih bolesnih i isfristriranih osoba I završe sa teškim posljedicama ili ono najgore oduzmu vlastiti život zbog tog.
S tim da se to ne može u cijelosti okarakterizirati kao samoubojstvo već je ispravnije kazati da su ubijeni zlom od psihopata kojima su to društvene mreže dopustile.
Društvene mreže nisu pokvarile ljude i to je zabluda koju često čujemo.
Društvene mreže su dale mogućnost svakomu da u svakom trenu ima mogućnost iskazati svoj bijes, zlobu, mržnju, zavist, pohlepu I sve one najgore i najlošije osobine koje čovjek posjeduje.
Zašto se takvi ljudi daleko čuju?
To je iz prostog razloga što znatan broj istinski dobrih ljudi šuti.
Oni ne koriste svoje mogućnosti kako bi širili dobro i lijepo.
Takvim stavom i ponašanjem su omogućili lošima da im ” ukradu” mjesta.
Omogućili su im da svijet u očima nijemih promatrača izgleda loše i tegobno mjesto za živjeti.
To se automatski primjenjuje u praksi jer zlo guta sve pred sobom, ako ga dobro ne sprječava u tom.
Odnosno, loši ljudi će svijet u kojemu živimo učiniti lošim, ako ih dobri ljudi u tomu ne zaustavljaju.
Tu se nema što posebno više pojašnjavati.
A, tko su zapravo ljudi koji pišu uvrjedljive komentare po društvenim mrežama?
Postoji pravi školski primjer osobe koja se predstavlja lažnim imenom i fotografijom.
Tu se bez dvojbe ne radi o sposobnoj osobi koja je zadovoljna sobom i svojim životom već upravo suprotno.
Takve osobe toliko mrze sebe i svoje živote da ih ta mržnja izjeda do kosti.
Gade se sami sebi, ali to odbijaju priznati.
Ako mrze sebe, posve je nemoguće da su sposobni voljeti bilo kog drugog.
Njihov jedini smisao u životu i najveće ostvarenje je vrijeđanje i omalovažavanje drugog.
U moru kukavica, oni zauzimaju prvo mjesto jer se toliko boje da čak nisu sposobni staviti svoje ime, a kamo li fotografije.
S toga mrze I preziru sve oni koji imaju hrabrosti za to.
Životi su im isprazni jer su kao ljudi prazni.
Jedino što posjeduju je ogromna količina nezadovljstva i bijesa kojeg se žele osloboditi.
Međutim, to čine na posve pogrešan način.
Čvrsto vjeruju da će biti moćniji , vrjedniji i veći , ako i dok ponižavaju I omalovažavaju druge.
Kako nitko nikada nije postao veći i važniji omalovažavajući druge s toga u svom jadu ti isti postaju još jadniji.
Nikad neće poraditi na sebi i svom oporavku, ali će uvijek biti spremni drugog osuditi , kritizirati i poniziti.
Školski primjer kukavica i slabića koji se bore sa svojim unutarnjim zlom na pogrešan način.
Tu imamo drugi primjer sa gotovo identičnom “,simptomima ” , samo što ovi stave svoje ime i fotografije.
Na posve isti način djeluju, ali i posve ista bolest ih muči, pa s toga to i ne čudi.
Takve osobe će “kao lučem” tražiti ciljano objave u kojima će nekog vrijeđati na društvenim mrežama.
To je njihova duševna hrana i liječe se na način što razbolijevaju drugog.
Potpuno pogrešna terapija koja ih čini još bolesnijima.
Ovdje je se gotovo uvijek radi o osobi koja je ljubomorna i zavidna na osobu o kojoj loše piše i ono najzanimljivije, ta osoba bi zapravo najradije bila na mjestu te osobe.
Kako za takvo nešto nema mogućnost, svoju ljubomoru i zavist ispaljiva ružnim i pogodnim komentarima
Rezultat je jasan, oni koje su vrijeđali idu naprijed, a oni koji vrijeđaju sve više tonu ka dnu u smislu čovječnosti.
Njihov život postaje besmislen, ako nisu uputili neku ružnu riječ i nekog omalovažili.
Njihovi životi doslovce prolaze pokraj njih samih, neovisno što svi imaju nešto dobro u čemu bi mogli uživati.
Nažalost, mržnja i zavist su ih toliko onesposobili da su zapravo nesposobni postali.
Služe se dugo i često oružjem za samouništenje jer nikada mržnja ne nagriza čovjeka kojeg se mrzi.
Onda “proždire” onog tko mrzi.
Uništava ga do kosti.
Ne postoji osoba za koju će se kazati da je lijepa, ako je puna zla.
Pa čak i da ima savršene proporcije tijela i fizički posve pravilne crte lica.
S druge strane , nikada za osobu punu dobrote i topline se neće kazati da nije lijepa.
Osobine koje ju krase , bez dvojbe mogu nadomjestiti svaki fizički nedostatak.
Dobri ljudi ne mogu biti ružni, baš kao što zli ne mogu biti lijepi.
. S toga trebamo.i kada se susretnemo s takvim komentarima na društvenim mrežama , biti prije svega sretni I zahvalni Bogu što nismo na njihovom mjestu.
Što imamo svoje živote i ma kakvi god da oni bili zahvalni smo i iz njih crpimo najbolje i u tomu pronalazimo radosti.
Kao takvi sposobni smo primati i davati ljubav za razliku od njih.
To je ogromna razlika i na to trebamo biti ponosni.
Ne daj Bože biti u koži tih ljudi i živjeti tuđe živote dok tvoj kraj tebe prolazi.
Ne daj Bože buditi se i lijegati s tolikom mržnjom i ljubomorom u sebi jer si time sam sebe osudio da se budiš i liježeš nesretan.
I bez obzira koliko imali i što imali, oni će uvijek željeti ono što vi imate.
U nemogućnosti da to ostvare, ostaje im jedino da se zadovolje time što će vas nastojati u nekom komentaru ponizit, uvrijediti , oblatiti ili nastojat degraditati.
Neka vas takve stvari ne dotiču i zapravo možete s druge strane biti ponosni, ako radite nešto dobro, a to isto nailazi na omalovažanje i vrijeđanje.
To je potvrda da radite dobru stvar.
Ne daj Bože da nas svi vole jer tad ne bi nešto bilo u redu.
I za kraj ona najslađa spoznaja, nikad, ali nikad nećete čuti da vas je odgovarao i ružno komentirao bolji od vas.
To uvijek rade lošiji i nesposobniji.
Da ima što dobro kazati o sebi, tad ne bi govorio i imao potrebu govoriti loše o drugom kako bi sebe uzdigao.
Isti kao oni će im za to udijeliti pljesak.
Bolji nemaju potrebu za tim, zato i jesu bolji
To uvijek imajte na umu kad i ako vam se desi da dobijete ružan komentar ili čujete da netko ružno govori o vama.
Stavite osmijeh na lice i budite sretni jer su vam oni potajno najveći obožavatelji i oni nikada neće imati prigodu biti na vašem mjestu jer žive tuđi život.
Ne daj Bože takva života!
Daniela Škegro/ Hercegovka.net
