Što je tu čudno, što naši ljudi odlaze, a stranci dolaze živjeti na područje Hercegovine, ali i cijele BiH kao i Hrvatske.
Nije riječ samo o strancima već i o našim ljudima koji se odluče vratiti.
Ne postoji na svijetu ljepše i prirodom bogatije i zdravije zemlje za živjeti od naše.
Sve Bogom dane ljepote su u njoj.
Međutim, tu postoji ono “ali” i samim time priča ide u drugi smjer.
Iritantno je pročitati kad se ljudi u šezdesetim ili sedamdesetim odluče odlučiti za povratak uz obveznu poruku mladima ” Ovdje je bolje već na zapadu i nemate potrebe ići”
Naglašavam, istina jeste da je ovdje bolje, ljepše i ugodnije živjeti već igdje na zapadu, uz ponovno “ali”.
Ovaj puta ono “ali’ se odnosi na to što svi ovi što se doseljavaju ili povratnici “puni mudrosti i osude onih koji su otišli”, neće da realno sagledaju cijelu situaciju.
Tako da praktično ispadaju glupi svi oni koji idu “trbuhom za kruhom” i sada im to još netko “tko tu dolazi “punih džepova” to potvrđuje.
Najnormalnije je da se netko tko se osigurao financiski vrati s kapitalom u ove krajeve i osim uz novac, donosi i dato znanje kao i ideju koju mu je ovdje puno lakše realizirati već bilo gdje u inozemstvu i k tome uz znatno manja ulaganja.
Po čemu je taj isti mjerodavan “savjetovati” mlade ljude, neovisno jeli riječ o samcima ili mladim obiteljima, kao i onima u zrelijim godinama???
Ni po čemu!
Prvo, svi oni koji su stekli kapital radeći “vani’ ali i mirovine, mogu bez ikakvih problema najlagodinije živjeti u ovoj zemlji.
S mirovinama koje većina imaju, to bi bilo nemoguće bilo gdje vani jer nisu dovoljne.
Voljela bih pročitati bar jedanput, kako se netko vratio “bez novaca” i nastavio ovdje živjeti bez posla i novaca.
Za takav slučaj još osobno nisam čula.
Stoga je bitno kazati, kada već nešto želimo isforsirati ciljano, da za to isto imamo bar neke zdravorazumske argumente.
Mladi idu jer kratko rečeno nemaju posao s kojim bi mogli pristojno živjeti i zasnivati obitelji.
Kamo puste sreće da su mogli svi ostati i opstati na svom ognjištu.
Pametnom dosta.
Ljudi u zrelijim godinama idu jer su nažalost radili po 20 ili 30 godina bez osiguranja i ne mogu se nadati mirovini.
Zbog tog još dok su u kakvoj takvoj snazi, odlaze na par godina (uglavnom 5) kako bi ostvarili pravo na mirovinu s kojom kao takvom se namjeravaju vratiti i živjeti na ovim prostorima.
Zbog tog me svaki put blago rečeno ražalosti kad pročitam da se “netko” tko nema veze s ovim krajevima doseljava i kupuje nečiju djedovinu, a “dotuče me” kada čujem za svaki novi odlazak naših ljudi sa svog ognjišta.
Daniela Škegro/Hercegovka.net
