Daniela Škegro: Poniženje i poniznost

Ne ponižavajte se

Ljudi često miješaju poniženje I poniznost.
To dvoje je neusporedivo.

Piše:Daniela Škegro

Poniženje je umanjivanje dostojanstva i ugleda čovjeka.
Čovjek koji je izložen konstantnom ponižavaju, neminovno pati. Ponižavajući nekog, ciljano ga želite učiniti nesretnim.
Želite mu dati osjećaj bezvrijednosti , neovisno o njegovoj stvarnoj vrijednost.
Danas kada živimo u vremenu moderne tehnologije i gdje svatko ima prigodu poniziti drugog  na socijalnim mrežama, ta pojava je sve češća Žrtve su uglavnom osobe koje su izložene javnom djelovanju .
Nesankcioniranje osoba koje ruše ugled I dostojanstvo čovjeka je pogodno tlo da se takva zlodjela šire ne mareći za posljedice.
Teške duševne boli prate onog tko je javno ponižen i osramoćen.Nažalost nekad završi i tragičnim ishodom.

Poniženje svako u čovjeku budi nelagodu.
Ponekad da bi neko zadržao partnera ponižava se do krajnjih granica.
Dopušta toj osobi da nemilosrdno gazi po njegovu čistu srcu, čvrsto vjerujući da će spoznati dobrotu onog kog gazi.
Podredi mu se u svemu, vjerujući da će prepoznati vrijednost tog čina.
Trpi sve misleći da će ishod biti pozitivan po njega.
Neće biti i ne može biti.
Ukoliko ne cjenite sami sebe i nemate samopoštovanja,  nemoguće da to isto dobijete od druge osobe.
Jednostavno za shvatiti.
Da bi bio poštovan,  moraš imati samopoštovanje.
Ne možeš se ponižavati i očekivati da netko cijeni takav stav.
Poniženje prelazi u sažaljenje, sažaljenje u gađenje.
Ukoliko netko uvidi da se toliko ponižavate da bi ste bili s nekim, počet će vas sažaljevati.
Iz tog sažaljenja će proizići gađenje za takve postupke.
Kad se nekomu zgadite, tu zaista nema popravnog.
S toga je jako važno ne ponižavati se , misleći da će vas netko tako prihvatiti i u konačnici voljeti.
Neće sigurno,  ali ćete sami sebe prestati voljeti, ukoliko takvo ponašanje postane uobičajeno.
Morate razviti samopoštovanje i cijeniti se dovoljno da bi vas drugi gledali takvim očima.

Ne dopustite ni da vas drugi ponižavaju.
Ljudi zlih namjera će često koristiti prigodu da u društvu nekog ponižavaju, bilo da je to škola, na poslu ili u izlasku s prijateljimam
Ljudi svjesno ili nesvjesno strahuju od tog osjećaja.
Poniženjenu mozgu pokreće čitav niz neugodnih emocija.
Dokazano je da poniženje u ljudima budi strah, tjeskobu, sram, ljutnju…
Tako snažna mješavina emocija blokira mozak , te se javljaju fizičke reakcije poput preznojavanja, ubrzanog lupanja srca i boli u grudni košu.

Trebamo se naučiti izboriti sa poniženjima, ukoliko do njih dođe I ne dopuštati da nas se ponižava.
Zapravo, važno je na koji način ćemo reagirati u tim I takvim situacijama.

Poniznost je nešto posve drugo. Poniznost je skriušeno ponašanje u odnosu na druge.
Povezana je s duhovnošću. Poniznost treba primjenjivati s razumom, odnosno prema onima koji to zaslužuju. Isus nije prao noge onima koji ga nisu voljeli već svojim učenicima. To pranje nogu je bilo smisaono i nosilo sobom poruku – izraz Njegove ljubavi.
Tim činom je svojim učenicima dao pouku, kako se moraju osloboditi oholosti, zavisti, ljubomre i umišljenosti na spram onih koji se ističu.Smisao je da se nauči razlika između poniznosti i poniženja.

Primjer poniznosti :
Umornom čovjeku koji voli i cjeni na svim poljima svoju žena, ona će  donijeti lavor vode i oprati noge kao izraz poštovanja I ljubavi.

Primjer ponižavanja:
Kada bi netko uzeo lavor vode i išao u društvo koje ga ne voli i ne prihvata, te im ciljano prao noge kako bi ga prihvatili u društvo i zavoljeli.

Naučite razliku.
Ponizite se prema onima koji to zaslužuju, a ne ponižavajte ni pred kim!

Hercegovka.net

Odgovori