Daniela Škegro: Odsustvo stida je odsustvo uvažavanja svih moralnih vrijednosti
Stid je jedna od najvažnijih ljudskih emocija. To je moralna maksima koja određuje čovjekovo ponašanje.
Sigmund Frojd slavni psihijatar kazao je jednu vrlo znakovitu definiciju koja glasi ovako :
“Prvi znak gluposti je kompletno odsustvo stida”
Zapravo, samo budala u cijelosti isključuje stid.
Živimo u vremenu gdje stid u potpunosti isčezava podjednako u svim slojevima društva.
Potpuno je jasno da bez stida nema poštenja i čista obraza.
Nedostatkom stida je neminovno da ljudi neće osjećati krivnju i kajanje za svoje loše postupke, a samim time slijedi izostajanje grižnje savjesti koja bi proizilazila iz tog osjećaja.
Društvo u kojemu se ljudi ne stide za svoja loša djela i postupke je loše društvo.
Tako mi danas imamo političare koji se ne stide ‘lagati u oči” jer misle isključivo na svoju dobit, poboljšanje svog statusa, ali nijednog momenta ne misle da time čine nešto loše, a pogotovu nemoguće da će osjećati grižnju savjesti.
Imamo mi i u najplemenitijem zanimanju, kao što je liječnik, te iste liječnike koji nemaju stida i posvetiti će se samo onomu pacijentu koji ih je dodatno “počastio” kuvertom.
Vrlo često znamo i cijene tih usluga i postalo je “normalno” da smo ih spremni platiti, iako je to posve nelogično kada se radi u državnoj ustanovi.
Imamo mi i novinare bez odsustva stida, koji će također objavljivati razne sadržaje bez stida, a samim tim bez osjećaja krivnje i grižnje savjesti kada objavljuju neistine i plaćene tekstove.
Imamo mi i poljoprivrednike koji 1 parcelu siju i sade za svoju obitelj, a koja je bez štetnih otrova, a za prodaju bez stida nude prskane proizvode pod domaće neprskano.
Ni oni ne osjećaju stid dok to čine.
Zapravo, ne postoji zanimanje gdje je stid na snazi što je jako pogubno.
Trača se, iznose se neistine, vrijeđa se i omalovažava druge bez stida i srama
U obiteljima se također izgubio stid, te da bi se “dočepalo” nekog nasljedstva čine se bez stida razne stvari.
U ljubavnim i prijateljskim vezama je stid sve manje prisutan.
Nitko ne osjeća krivnju za svoje loše postupke i loša djela koje čini, niti se kaje za njih.
Zapravo, odsustvo stida je odsustvo uvažavanja svih moralnih vrijednosti.
Stid se mora vratiti u sve pore društva!
Danas se pojedini ljudi stide onoga čega se zapravo ne bi trebali stidjeti, za razliku od ovih koji se ne stide, a itekako bi trebali.
Tako imamo situacije gdje se pojedini stide svog siromaštva, svog izgleda, “lošeg” zanimanja, jeftine odjeće, slabijeg automobila.
Takav stid je nepotreban i štetan.
Itekako može ugroziti ozbiljno ljudsko zdravlje, te dovesti do depresije i poremećaja osobnosti, što u velikoj mjeri završava duševnim poremećajem.
Zapravo, oni se stide za ono što se ne bi trebali stidjeti, a to isto su im nametnuli oni bez trunke stida I srama, a koji bi ga itekako trebali imati radeći loše stvari i loša djela.
Hercegovka.net
