Jedna poslovica kaže :
“Karakter čovjeka ćeš najbolje upoznati po tomu kad vidiš čemu se smije i što mu je smiješno”
Mi imamo kazališta,kino dvorane i slične ustanove gdje odemo kada su na repertoaru smiješni i komični sadržaji,kada se zaželimo takvog sadržaja.
Žalosno je da nam politička scena sve više liči na neku od tragikomičnih predstava po sadržaju.
Međutim,takvo što nam je sve, samo nije smiješno onome tko ima išta u glavi.
Nije iz razloga što ti isti “rade o glavama” ovog naroda.
Da tekst ne bi otišao u “neželjenom smjeru”, i bio povod prepirke ili ne dao Bog mržnje što je “2x spomenut Jusf,a 1x Žarko,a 3x Radenko”, neću ih imenovati.
Zapravo,imena nisu bitna.
Bitne su riječi koje dotična gospoda izgovara sa osmijesima i s ponosom i pri tom tražeći pljesak i osmijeh.
To bi kao trebalo biti nešto pozitivno I pohvalno.
Zapravo je jadno i žalosno i svaki puta kad pomislimo da ne može niže i jadnije,oni nas razuvjere.
Kako god da okrenete,”nisu krivi” oni što obećavaju i ne ispunjavaju i za to traže osmijeh i pljesak već oni koji im vjeruju i takve “zaokružuju”.
Mnogi će kazati ; ” Šta me briga,politika me ne zanima”
Zanima te brate mili itekako te zanima,ali ne na onaj način na koji ti misliš već na način da ti određuje sve.
Opet će potom neki kazati ; ” Briga mene,ja živim vani ” ili “Moji su u iseljeništvu”
Opet ta ista politika ima utjecaj direktno na sve naše živote i uvukla se u sve pore društva,pa čak i tamo gdje nije smijela na takav način.
Postali smo zaboravni u svemu,pa evo prije već samo neke od izuzetno otužnih predstavljanja političara u prvim danima kampanje pomenen,podsjetit ću vas na samo od neke od prebitnih životnih stvari na koje politika izravno utječe u našim životima.
Ne tako davno,da bi ste mogli kazati kako se ne sjećate bile su na snazi razne mjere od onih da niste mogli danima izići iz kuće zbog,da su vam djeca morala imati maske tijekom nastave,da niste mogli pokopati svoje najbliže,pa čak im ni cvijeće staviti,da niste mogli posjetiti svoje najmilije,da su bili željni roditelji djece,unučadi…
Kažete ne utječe politika i da je svejedno tko će biti izabran?!
Zar vam je svejedno što će vaša djeca učiti u školi, hoćei im pisati da su “ono”?
Jeli vam svejedno da vam djeci ne piše da ste im mater i ćaća već “,rod 1 i rod 2”
Jeli vam svejedno hoćete li u svojoj bašči moći zasaditi rajčicu koju vi želite ili onu koja “zadovoljava europske vrijednosti”?
Jeli vam svejedno koliko ćete izdvajati za poreze na osnovne životne namirnice,a već odavno se teško živi?
To je tek “kap u moru ” od onog na što politika ima izravan utjecaj.
Istina je da je velik broj onih loših kandidata za koje nam se nudi mogućnost glasovanja jer su stavljeni na redne brojeve listi na kojima sigurno prolaze neovisno koliko ljudi izišlo na izbore.
Međutim,nikada nisu svi isti I ne mogu biti isti.
Postoje oni koji žele bolje,koji žele napraviti koliki toliki iskorak iz ove blago rečeno sveopće propasti.
S toga, ne dozvolite da vas svojim jeftinim predstavama “navuku” da za njih glasujete ili da uopće ne glasujete što njima itekako pogoduje.
Ove izjave u predizbornoj kampanji govore za što vas smatraju političari,odnosno blago rečeno glupima i to će nastojati iznova iskoristiti.
Zapravo,ako vas fasciniraju ovakve izjave,onda se zapitati zaslužijete li bolje i u konačnici zaslužuju li bolje vaša djeca.
Kako ono obično biva,na kraju svakog teksta se krije poruka,te s toga stavljam ono “najbitnije” da vas podsjetim čime žele pridobiti političari glasove i ovo su neke od njihovih izjava u prvim danima kampanje:
– “Glasajte za mene i obećavamo vam spektakl u Skupštini.Pravi spektakl”
(značenje riječi spektakl – 1. kazal. kazališna predstava ili zabavna priredba u kojoj sudjeluje velik broj izvođača, s naglašenim vanjskim efektima i u koju je utrošeno mnogo novca i sl.
2. javni događaj, zanimljiv prizor, osobito onaj koji pobuđuje pozornost ili je zanimljiv javnosti)
– ” Glasajte za … da bi vi i vaša djeca imali šta jesti,da ne bi bili gladni”
– ” Odlazak mladih ljudi ćemo zamijeniti robotima”
– “Kome se ne sviđa BiH, neka ide iz nje, zemlje će ponijeti koliko mu ostane na cipelama”
(Ovdje se ne radi o ljubavi prema BiH ,već o uređenju iste po zamislima nekih)
— ” Naš će … biti šef u dženetu”
(tolika superiornost da su se umislili da su i na nebu veći od Boga)
-Jedan je čak pozvao djecu da se ugledaju ni manje ni više već na njega,te kazao :
“Da bi bili pošteni ,zdravi i poštivane ličnosti da se ugledaju na njega”
(Zamimljivo jer djeca ne glasaju,ali se on ipak obraća djeci)
– Imamo tu i dvije “pjesnički duše” koje su “otišle korak dalje”
1.na pozornici iz mobitela čitala stihove svom vođi uz poruku ” zemlja se trese kad on hoda”
2.Nije trebalo dugo,da takav “zanimljiv” nastup iskoristi koji dan kasnije i još jedna kandidatkinja koja također u stihovima kaže :
“Glavni čovjek iz stranke me zvao…”
(Želi nam skrenuti pozornost,ako te “glavni” iz stranke ne zove – “niđe te”
To su tek neki od predizbornih nastupa onih koji ni manje ni više danas sutra direktno “dirigiraju” životima ove napaćene zemlje.
Na nama je hoćemo li ovaj uvodni ” spektakl” nagraditi prvo osmijehom i pljeskom,a potom glasom ili ćemo “misliti svojom glavom” prije već drugi “počnu misliti njome”
U svoje osobno ime za početak ću kazati :
“Oprostite kandidati,meni niste smiješni,a još manje odajete sposobnost.Osjećam se jako tužnom i zabrinutom dok gledam i slušam što govorite”
Daniela Škegro/ Hercegovka.net
