Svaki dan se sveo na to da nekog “ne razočaraš” i živiš tako u tom uvjerenju da si “dužan nekomu nešto”.
Prvo se trudiš da završiš škole koje netko misli da su dobre za tebe, iako imaš puno više želje, ali i talenta za nešto drugo.
Potom se trudiš da ne razočaraš društvo i prilagođavaš se njihovim željama i potrebama.
Zaboravljaš na svoje želje, interes i potrebe jer uvjeren si da duguješ to društvu, taman to bilo i na tvoju štetu.
Ista je situacija na poslu, pa umisliš da si dužan nešto šefu, pa radnom kolegu, iako u nebrojenim situacijama radiš na svoju štetu jer te vodi misao da si dužan nekomu.
Uglavnom, većinski dio života proživiš u uvjerenju da si nekomu nešto dužan i da trebaš potiskivati svoje želje, potrebe i planove.
Što se desi u toj situaciji?
Jako često ljudi postaju bijesni, isfrustrirani i nezadovoljni zbog potiskivanja emocija.
I kao takvi, niti valjaju sebi, a niti drugom.
Ne ostvare se na mnogim poljima, ne zbog razloga što si nesposobni već što su se usmjerili na ono što nije za njih, za ono što su birali da nekog ne razočaraju da nekom udovolje…
Podredili su se udovaljavanju društvu, okolini, znanim i neznanim, a vjerujući da je to ispravno.
Živjeli ste u uvjerenju da oni bolji znaju što je dobro za vas od vas samih.
Radili ste protiv sebe.
I ako se kojim slučajem požališ da ti je teško i tražiš suosjećajnost od tih istih, jedino će reći – tko ti je kriv, nisi morao .
To je podjednako kao da bi ste išli ka cilju u suprotnom smjeru od cilja.
Vaša je jedina obaveza biti dobar čovjek i ništa drugo.
Zapamtite: NIKOMU NIŠTA NE DUGUJETE, OSIM SEBI DA BUDETE SRETNI
Samo kao takvi ste dobri i sebi i za druge…
Hercegovka.net
