Daniela Škegro: Kud ćeš veće “sirotinje” od toga

Kupila sam s proljeća, između ostalog i sadnicu limuna.
Često siđem u baštu da pogledam i uživam u prizoru.
Obradujem se kada vidim da se sadnice razvijaju i rastu.
Ogromna sreća me obuzela kada sam nedavno vidjela prvi plod na stabljici limuna.
Od tada ne prođe dan da ga pogledam i nadgledam kako raste.
Danas dok gledam taj limun, kroz glavu mi prolaze slike slavonskih seljaka.
Te slike me danima prate.
Pomislim,  meni toliko znači samo jedan maleni plod limuna kog sam kupila u sjemenarni prije par mjeseci.
Onda pomislim, koliko li tek Slavoncima znače njihove svinje.
Oni koje su im uzgajali pradjedovi,  djedovi, očevi i oni sami.
Bez obzira koliko truda, znoja i muke ulagali u sve to, voljeli su to.
S tim si se srodili. I ono veoma bitno,  znali su da će na taj način opstati i ostati na svojoj djedovini.
Znali su da neće biti gladni.
Znali su da će na taj način moći prehraniti svoje obitelji.
Radili su to s ljubavlju.
Sada je “netko” odlučilo da je sve to pogrešno i da su njihove svinje zaražene, te iste treba istrijebiti.
Vapaji, krici, molbe koje odašilju danima, ne dopiru “ni so koga”, tko bi ih mogao i trebao zaštiti.

Zapravo, ti koji bi ih trebali zaštiti, iskoristili su ovaj momenat sa širenje svog bogatstva.
Kao da će kad krenu mrijet, sve to sobom nositi na onaj svijet.
Gladne im oči, gladno im srce, gladna im duša.
Jutros pročitah jedan naslov koji kaže:
“Šokcu kad istjerate konje iz ruda i svinje iz svinjca, il’ će te ubiti ili će se ubit”
I onda zamišljam zlatne ravnice Slavonije,  pšenicom zasijane.
Slavonce kako u kas gone konje s pojila.
Slavonke u svojim predivnim nošnjama kojima se diče.
Pune trpeze zdravih domaćih slavonskih suhomesnatih proizvoda.

Veseli zvuci tamburice u slavonskim sokacima.
Tu su…ali na tren se slike nestaju…
INATI SE SLAVONIJO!

Hercegovka.net