Godina više, prijatelja manje – glasi jedan moj citat.
Razlog tomu je što čovjek sazrijevanjem uviđa da ne može smatrati prijateljem sve one sa kojima “popije kavu”.
To mogu biti lijepa i draga poznanstva, no prijateljstvo je pak nešto dosta uzvišenije.
Nešto što zbilja ima pravu vrijednost. Pravi prijatelj je “uvijek tu”, pa i da se ne čujete i ne vidite svakodnevno.
Pravi prijatelj je onaj koji se iz srca raduje svakomu tvom uspjehu i čini sve što je u njegovoj moći da pomogne na putu ka ostvarivanju ciljeva.
Pravi prijatelj ne zavidi i ne ogovara.
Suosjeća sa svakom tvojom situacijom.
Pravi prijatelj se ne mjeri po koristi koju od njega imamo ili ju umišljamo već po iskrenosti i želji za našim sveopćim dobrom.
U razgovoru s prijateljima olakšamo dušu, iskreno se smijemo i “ne pazimo” što ćemo kazati jer nemamo potrebu da ne budemo to što jesmo.
Zapravo, istina jeste da se prijateljstva građe, ali isto tako su dar od Boga koji njegujemo.
U svijetu laži, licemjerja, zavisti, osude i mržnje, imati kraj sebe pravog prijatelja je vid bogatstva.
Nemam puno prijatelja, ali rijetke koje mogu nazvati prijateljima vrijede puno i mnogo mi znače. Poput moje prijateljice Nade.
Hercegovka.net
