“Bolje da izumre selo već običaji” – kaže stara narodna poslovica.
Duga tradicija paljenja svitnjaka uoči Ivandana se održala i dan danas.
Večeras su u Hercegovini zapaljeni svitnjaci
Ivanjdan je veliki godišnji blagdan u hrvatskom puku. Stari običaj koji se zadržao i danas uoči Ivanjdana paljenje je vatri – svitnjaka ili ivanjskih krijesova .
Oko svitnjaka skupljao se mlađi i stariji svijet. Nekada je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci.
Paljenje svitnjaka otpočinje u sumrak, a uz pjesmu i igru ostaje se do kasno u noć. Te se vatre sastoje od suha granja i korova, smrekovine i sličnog i pale se u manjim ili većim hrpama. Dugo se iza toga prepričavalo bi se čiji je svitnjak i u kom selu bio najveći
Narodno je vjerovanje da te vatre služe odgonjenju svih zlih sila, vještica, demona, i svih nazloba. “Zlo” može imati i stvaran oblik, npr. navala skakavaca, gusjenica i sličnih prirodnih nametnika. U narodnoj svijesti živi vjerovanje da poljima neće štetiti zle sile sve dokle dopire sjaj i dim vatre.
Uz svitnjake bi se prije okupljali svi, i stari i mladi, koji, nakon što po starome običaju izmole Anđeo Gospodnji i tri očenaša za svoje i za zdravlje svojih najbližih,nastave uz veselje i pjesmu.
Foto:Dragan Vidović
Hercegovka.net
