Ne postoji osoba koja će preživjeti život i dobiti još jedan život na zemlji po okonačanju već postojećeg.
Čemu onda toliko zavisti među narodom? Čemu tolika mržnja i ljubomora? Čemu “življenje tuđeg života”?
Čemu onda želja za nečim pod svaku cijenu? Nemamo brate svi ono što bi željeli. Imamo što imamo i vrijeme je da počnemo na tomu biti zahvalni i u tomu radost pronalaziti.
Možda baš ono što ti imaš i nisi svjestan njegove vrijednosti je nekomu životni san. Dok je tvoj san ono što netko drugi ima, a njemu je teret. Ne postoji čovjek na svijetu koji nema nešto u čemu može pronaći radost. Pitanje je samo jeli toga svjestan. Najveća je pogreška živjeti u uvjerenju da su svi sretniji od tebe. To je ono što je prvi korak do unutarnjeg nezadovoljstva i nemira.
Tako postaješ teret sam sebi, a ujedno briga onomu koji te ne želi gledati u takvom stanju. Mediji nam uporno forsiraju godinama lažne ideale. Zadaju neke vanserijske i nerealne norme. Pritišću do te mjere dok nam u vlastitoj koži ne postane tijesno. Postoje oni koji se mogu i znaju tomu oduprijeti, ali nažalost veliki broj je onih koji nemaju snagu i razboritost za to. Pokleknu i sve ono što imaju smatraju glupim i bezvrijednim, težeći ka onom što im netko preporučije da je “in”.
Tako nastaje kolektivno nezadovoljstvo. Gubi se duševni mir i tone se nesvjesno ka “ponoru uma”. Neće se birati sredstva da se dođe do novih cipela, ako uporno “par glavnih faca” iste promovira po društvenim mrežama. Uzalud i sto novih pari cipela, ako je korak pogrešan. I u starim cipelama se stiže do cilja, ako su udobne i čine korak lakšim. Ako poslije koraka u njima legneš spokojan. Cipele su bile primjer, a odnosi se na mnoge druge materijalne stvari kojima čovjek teži. Dogodi se, kako ponekad i dobiju ono ka čemu teže, ali usput izgube sebe i one kojima je bilo stalo do njih. A, povratka na staro nema.
I opet je čovjek nemiran i nije spokojan pokraj ostvarenja “viših ciljeva”.
Zapravo, nikada nije razmišljao što bi mogao izgubiti dok grabi prema zacrtanom cilju. Posvetio se tomu, umjesto da njeguje nešto što ima i čuvajući to, pokušava ostvariti nešto što bi želio. Zarize ogroman zalogaj. Toliko velik da ga nije u stanju progutati. Ionako se nikad nitko nije udavio tuđim zalogajem već svojim koji bijaše puno veći od “dopuštenog”.
Onda počinje da krivi sudbinu, ljude, život… A, zapravo nije bio svjestan da je mijenjao mir za nemir. Zaboravio je da se i u starim cipelama stiže do cilja. Uzalud nove, ma koliko god da bile skupe i moderne, ako žuljaju i stvaraju bol, nastojimo ih se riješiti bez obzira koliko smo dugo maštali o njima.
One ne vode do cilja. A,cilj je biti sretan!
Zapamti: Nisu sretniji od tebe svi oni koji se glasnije smiju.
Daniela Škegro / Hercegovka.net
Pri preuzimanju teksta obvezno je navesti hercegovka.net i autora kao izvor, te dodati poveznicu na autorski članak.
