Nikada me nisu izdali, prevarili i iznevjerili moji neprijatelji već oni koje sam smatrala prijateljima.
Oni za koje misliš da su “na tvojoj strani”, pa čak i onda kada nije nitko.
Dolazim do zaključka da se u životu više trebamo čuvati prijatelja već neprijatelja.
Za neprijatelje znamo što nam misle i žele i oni su po tom pitanju iskreni.
Oni su čak i hrabri jer su u stanju da ne glume, nisu licemjerni i ne koriste se manipulacija već otvoreno i jasno iznose svoj stav.
S druge strane lažni prijatelj je gori i pogubniji od svakog neprijatelja.
On se toliko “primakne” nastoji uvući pod kožu, postati dio tvog života, a sve s jednim jedinim ciljem, a to je radi vlastitog interesa i povređivanja.
Lažni prijatelji idu toliko daleko da se čak kunu u svoje dobre namjere za koje se na kraju uspostavi da su sve samo ne dobre.
Oni su poput onih crva koji se zametnu u jabuci i nagrizaju je, uništavaju do poputno truljenja.
Oni su ti koji će nas dok su u društvu s nama obasipati najljepšim komplimenta, ali isto tako će iskoristiti svaku prigodu dok nismo u istom društvu, da nikada neće stati u našu obranu kada netko nešto loše kaže o nama.
Nikada nisu problem oni koji loše govore iz koje kakvih razloga, pa taman i to bilo plod mašte već oni za koje vjerujemo da su nam prijatelji, a na te iste riječi šute ili ih podržavaju.
Takvi će bez imalo srama iznova u susretu s nama se ponašati kao da ništa nisu pogriješili i još jače nas grliti.
Zbog toga više pozornosti treba obratiti na “prijatelje” već na neprijatelje jer se uvijek uspostaviti da od njih zadobijemo više štete.
U mnogim situacijama neprijatelji ispadaju “pošteniji”, zapravo i jesu jer su iskreniji za razliku od one vrste “prijatelja” koja se uvlači, primiče, izigrava sve dok se ne primakne i ne dobije prostor da pokaže svoje pravo lice i namjeru.
To su “prijatelji” s maskama, lažnim osmijesima, kukavičkim zagrljajima i poput Jude. Izdaju dok ljube.
E, tih se treba paziti
Daniela Škegro/Hercegovka.net
