U zaborav polako padaju Hrvati iz Bosne i Hercegovine islamske vjeroispovijesti koji su bili pjesnici poput Sefet-bega Bašagića (1870.-1934.), povjesničari poput Hamdije Krešeljakovića (1888.-1959), ili političara poput dr. Džafer bega Kulenovića (1891.-1956.). Oni su postali žrtve onoga što se u historiografiji naziva „damnatio memoriae“ – brisanje spomena, piše /fenix-magazin.de/
U najnovije vrijeme to se događa pokojnom Džafer begu Kulenoviću čiji spomenik se našao na udaru perfidnih falsifikatora povijesti.
Spomenik na udaru falsifikatora povijesti
Dr. Džafer beg Kulenović poznat je po svojoj izjavi koju je dao u debati u povodu glasanja o Vidovdanskom ustavu 1921. Glasovao rekavši: “Pitate me čija je Bosna i Hercegovina – u prvome redu nas Bosanaca i Hercegovaca. Provedite slobodne izbore i vidjet će te da je Bosna Hrvatska“.
Jedan je od idejnih začetnika “Sarajevskih punktacija” iz godine 1933. u kojim je osudio kraljevu diktaturu i velikosrpske težnje prema Bosni i Hercegovini rekavši: “Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist…i ne samo da sam ja Hrvat i hrvatski nacionalist, nego su bosanski muslimani kao cjelina Hrvati, dio hrvatskog naroda”.
Godine 1939. protivio se podjeli Bosne i Hercegovine prema sporazumu Cvetkovć-Maček i priključenju dijelova BiH koji nisu ušli u Banovinu Hrvatsku već u tzv. srpske zemlje. Od 1939. do 1941. bio je ministar u vlada Kraljevine Jugoslavije a od 1941. do 1945. dopredsjednik vlada Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Nakon pogibije predsjednika vlade dr. Nikole Mandića, 7. lipnja 1945. u Zagrebu, dr. Džafee beg Kulenović biva postavljen za predsjednika Hrvatske vlade u izbjeglištvu. Kao takav je 1956. i umro u Damasku, glavnom gradu Sirije, boreći se do kraja svoga života za obnovu države Hrvatske u njezinim povijesnim i etničkim granicama.
Nadgrobni spomenik u Danasku
Na temelju navedenog obitelj i suborci su mu na nadgrobnom spomeniku 1956. u Damasku uklesali ove riječi:
Ivan Lozo /fenix-magazin.de/
Foto: Fenix magazin