Nevjerojatno je, ali istinito – podrške Igoru Štimcu i dalje pristižu iz dana u dan. Teško je i pobrojati odakle su sve stizale, a jedna nam je upravo stigla iz daleke Kanade, točnije iz Calgaryja. Poslala nam ju je gospođa Dada P. Tom
Gospođa Dada urednica je i voditeljica hrvatskog radijskog programa u Calgaryju.
Njezinu podršku i pismo prenosimo u cijelosti:
U zadnjih nekoliko mjeseci u Mostaru pušu velike bure, ali nisu to bure kao klimatske pojave – to su neke puno jače, bezobraznije i nekulturne medijske bure. Pušu toliko snažno da čovjeka mogu i razapeti.
Prije nekoliko mjeseci u naš Mostar stigao je gospodin Igor Štimac da preuzme trenersku palicu HŠK Zrinjskog. Nakon rapidnih izmjena trenera HŠK Zrinjskog, jedino se Maka Ivanković zadržao malo duže, ali ni s njim nisu bili zadovoljni te su tražili nekoga tko će biti u stanju iz kluba i tima izvući i ono što drugi nisu uspjeli. Prije tri godine uspješan sa HŠK Zrinjskim bio je Sergej Jakirović, kojeg su igrači, navijači i građani kolektivno zavoljeli. Sada se tražio netko tko bi postigao isto, ali ako je moguće i više od Jakirovića. I bingo – evo nam gospodina Igora Štimca.
Štimac dolazi na već posložen tim, i to nekoliko puta preslagivan od svih koji su dolazili. Počinje privikavanje, rezultati dobri, svi prilično zadovoljni. Od tih rezultata treba spomenuti da je HŠK Zrinjski osvojio Kup i Superkup, da su se natjecali u Europi za Konferencijsku ligu, što je ušlo u povijest jer do sada nijedan nogometni klub s naših prostora nije odigrao toliko utakmica s europskim klubovima. HŠK Zrinjski, nakon podijeljenih bodova u Mostaru, gubi u uzvratnoj utakmici od Crystal Palacea usred Londona. Na kraju je Crystal Palace pobjednik Konferencijske lige, što znači da su naši Plemići izgubili od prvaka, odnosno najboljih u toj ligi. Zar to nije za ponos?
U klub HŠK Zrinjski od tih natjecanja pristigao je zavidan priljev novčanih sredstava, kakav nikada do sada nije zabilježen, što znači da će se ubuduće moći kupiti i dovesti bolji igrači. Sve to su Plemići prošli u 61 odigranoj utakmici s gospodinom Igorom Štimcem kao trenerom. Svi ostali klubovi u BiH, pa i ovogodišnji prvak Borac, odigrali su po 51 utakmicu – nije malo igrati deset utakmica više. Tu leži i odgovor na pitanje kako i zašto HŠK Zrinjski nije osvojio ovogodišnji naslov prvaka. Znači, uteg pozitivnog je neizmjerno teži od utega neosvojenog prvenstva, što neki gledaju kao negativnost, ali izgleda da nekome ni to nije dovoljno.
No, Štimac nije bio samo trener nogometne igre s loptom na terenu. Sa igračima je postigao posebno prisan odnos – postao im je veliki brat, pružio im psihološku i svaku drugu podršku, kako na terenu tako i u svlačionici. Na putovanjima je bio uvijek prijateljski raspoložen i spuštao se na njihov nivo kako bi bili jednaki – jedan tim. Psihološko stanje nogometaša često je važnije od njegove fizičke spremnosti kada izađe na teren. Sve što se može poželjeti od jednog trenera Uprava HŠK Zrinjskog dobila je u Igoru Štimcu.
Kada to znamo, zašto onda Uprava već nekoliko tjedana igra igrice oko toga ostaje li gospodin Štimac i dalje trener HŠK Zrinjskog ili ne? Do sada im nikada nije bio problem objaviti takve informacije na službenim stranicama, ali ovaj put jest, i još uvijek do trenutka pisanja nema njihovog oglašavanja. Zašto? Zašto šute Ultrasi, koji su uvijek i svugdje glasni? Bili su glasni kada je odlazio Jakirović, koji je, po mom osobnom mišljenju, oštetio klub odvođenjem dvojice tada odličnih igrača sa sobom u Rijeku.
Umjesto službene objave, Uprava HŠK Zrinjskog dozvoljava zlonamjernim medijima u BiH i Hrvatskoj da Igora Štimca razvlače po svojim objavama, izlažući ga tako raznim vrstama prostakluka. To nikako nije u redu. Zašto gospoda iz Uprave ne stave sebe u te cipele i ne zamisle kako bi se osjećali da im netko psuje majku, obitelj, da im prijeti ili za njima baca pirotehniku?
A zašto sve to kada je gospodin Štimac bio odličan trener, osvojio ono što je povijesno i o čemu mnogi samo sanjaju, kada je bio veliki brat, prijatelj i psiholog? Je li sve to zato što je pokazao svoje domoljublje i što znači voljeti svoj narod i biti Hrvat? Ako je to razlog, onda je žalosno ovakvo ponašanje Uprave. Boje li se biti ono što jesu? Koga i čega se boje? Je li politika otrovala sport? Gdje su Ultrasi i po čijem nalogu šute?
Ovo je moja puna podrška gospodinu Igoru Štimcu, kojem želim svako dobro u osobnom životu i radu, bez obzira gdje se u budućnosti nalazio. Ipak, u meni još uvijek titra tračak nade da će Uprava HŠK Zrinjskoga odlučiti produžiti, odnosno ponovno potpisati ugovor s gospodinom Štimcem – naravno, ako on to još uvijek
Autor: Dada P. Tom
Hercegovka.net
