Oteta djedovina u srcu grada: Centar Širokog Brijega pripada obitelji Igora Štimca, a Općina šuti!
Pogledajte crno-bijelu fotografiju desno. Ona svjedoči o jednom drugom vremenu, o radu, muci i znoju naših predaka koji su gradili ovaj grad. Mlinica prije mosta na rijeci Lištici, izgrađena još 1920-ih godina u samom središtu Širokog Brijega, nije bila samo obična građevina, bila je od neprocjenjivog i ogromnog značaja za čitav Široki Brijeg i sve njegove stanovnike.
U to vrijeme, u njoj su radila dva mlina Bošnjaka i dva mlina Tadije Ćavara (šukundjeda Igora Štimca), dok se odmah zdesna nalazila kuća Ljube Štimca. Ta je mlinica desetljećima hranila narod, bila mjesto okupljanja, rada i života čitavog kraja.
Danas govorimo o oko 4.000 metara četvornih u samom najstrožem centru grada, na koje obitelj Štimac i Ćavar imaju potpuno legalno, povijesno i djedovinsko pravo.
Mlinica u vlasnistvu obitelji Štimac je svjedočanstvo pekarskog zanata kojim se i Igorov djed Mihovil bavio i koji ga je odveo na posao u Opuzen gdje mu se otac Vlado rodio.
I gdje smo danas, stoljeće poslije?
Umjesto da općinske vlasti odaju priznanje onima koji su gradili ovaj grad, isprave povijesnu nepravdu i vrate otetu imovinu zakonitim vlasnicima, imamo sramotan prizor. Nekadašnji simbol napretka i žila kucavica Širokog Brijega danas je zapuštena ruševina natrpana smećem, što se vidi na slici lijevo.
Dokle će se ignorirati djedovina i privatno vlasništvo? Oteto se mora vratiti, a povijesni značaj i rad naših djedova ne smiju završiti pod gomilom općinskog nemara i otpada!
U prilogu par slikovnih ulomaka iz knjige “I Bog stvori obitelj”, autora Vladislava Vlade Štimca
Završit ćemo stihovima pjesme Meri Cetinić koja idealno može opisati obiteljsku situaciju Igora Štimca.
ZEMLJA DIDE MOG
Ka dite čula san,
Još se sićan ka i sad
Riči dide mog:
Upamti zauvik
Da u njima vire ni
Nisu oni ka i mi
I tako dodje dan
Da mi čovik dobro znan
Hoće uzest nju,
Al’ mi je ne damo
Jer ona je dio nas
I ostat ćemo tu
Cili život živin tu
Ka u nikom plavom snu,
Jer to je zemlja dide mog
I oca mog
Ja ostajem na njoj
A ona je prilipa
Ka draga divojka
I sva’ko želi nju,
Al’ mi je ne damo
Jer ona je dio nas
I ostat ćemo tu
M. K. / Hercegovka.net
