Boris Rozić: “Druže” Ajnure – HERCEGOVINA ĆE ŽIVJETI VJEČNO

Nije prvi, a ni zadnji puta da se sarajevska čaršija okreće i pljuje po svemu onom što je sveto.
Hercegovina je svetinja, bilo to nekom pravo ili krivo.
Svetinja u koju se ne dira.
Gazila je svakava čizma ovaj krš i kamen,ali je nitko ne pokori i nitko joj sunce ne zakloni.
Navikao je ovaj narod kroz povijest da ga se zatire,ugnjetava i pokorava,ali nikomu ne pođe za rukom da ga zatre i uništi.
“Tvrd je to orah”
Tvrd je to narod poput ovog našeg kamena na kome je iznikao.
Citiram tvoje riječi “druže” Ajnure s prosvjeda u Sarajevu ;
” Hercegovina je pokrajina kao i Dalmacija, ne kaže se Hrvatska i Dalmacija, već Hrvatska. I Turska je promijenila ime, tako ćemo i mi u Bosnu”, rekao je govornik Ajnur Mehičević

Ne znaš ti “druže” Ajnure povijest dok pričaš ovakve nebuloze pred obožavateljima “Građanske Bosne”
Evo malo povijesnih činjenica “druže ” Ajnure:

:Prije se nazivala Zahumlje ili Humska zemlja. Povijesno gledano, Hercegovina je uključivala i šira područja, sve do Glamoča ali i Foče.[8]

U povijesti, dio rimskog Illyricuma (Dalmacija (rimska provincija)), zapadna Hercegovina je pod hrvatskim narodnim vladarima, u istočnoj Hercegovini formiraju se kneževine Travunja i Zahumlje (Humska zemlja).
Ime nosi po Stjepanu Vukčiću Kosači (herceg od 1448.) kada su joj granice i do Lima, zapadno do Cetine, te sjeverno do Uskoplja i južno. do Boke; prvi se put tako spominje 1454. Do turskog osvajanja (1482) pretežno vladaju hrvatske velmože Šubići, Nelipčići, Hranići, Kotromanići, Kosače i dr.
Početkom XIV. stoljeća značajnija srpska doseljenja u istočnim dijelovima koji su i pod srpskom vlašću Granice prema Hrvatskoj

(Dalmacija)utvrđene su u osnovi mirovnim ugovorom u Srijemskim Karlovcima (1699.), ali su se, kao i druge, često mijenjale, današnja razgraničenja utvrđena su uspostavom Federacije BiH i Daytonskim mirovnim sporazumom.
Od 1878. do 1919. postoji kao cjelina pod austrougarskom vlašću, dok krajnji istok pod nazivom Stara Hercegovina dolazi pod crnogorsku vlast. U kraljevini Jugoslaviji podijeljena je na banovine, odnosno između Primorske i Zetske banovine.
Od 1941. do 1945. u NDH (velike župe: Pliva i Rama, Hum i Dubrava). Od 1945. dio je BiH kao jedne od jugoslavenskih republika do njezina raspada kada se po autonomiji hrv. entiteta (Hrvatska zajednica Herceg-Bosna) osamostaljuje zajedno s BiH kao međunarodno priznatom državom (1992.).
U 18 hercegovačkoj općina (do 1991) od 437 131 stanovnika 47,2% bili su Hrvati, 25,9% Bošnjaci te 21,3% Srbi. U zapadnoj Hercegovini više od 95% stanovništva čine Hrvati.[6] Danas je podjeljena između dva entiteta Federacije BiH i Republike Srpske. u Federaciji, na području Hercegovine nalaze se Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Hercegovačko-neretvanska županija.”

To bijaše dio iz povijesti
A, budućnost je jasna:
HERCEGOVINA ĆE ŽIVJETI VJEČNO !
Ovaj kratki osvrt završavam jedim stihom iz jedne dobro poznate pjesme koji kaže :
“Mislili su mnogi da nas neće biti i veselje svoje nisu mogli skriti…:

Boris Rozić – Hercegovac iz Hercegovine(s velikim H u srcu) 

Hercegovka.net

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)