Kao majka dvoje djece, ali ujedno i pedagoški obrazovana osoba, pitam se što potiče ovakav razvoj cijele serije krvavoga nasilja kojem svjedočimo zadnjih nekoliko dana kod djece u “regionu”?
Glorificiranje kriminalaca i zločinaca kao idola, oružja, nasilja, straha, krkanstva, primitivluka u odgoju dječaka, prekomjerna upotreba mobitela i (nasilnih) igrica, nesređeni obiteljski odnosi, filmovi, horor i strava, rat, ugledanje u neprimjereno ponašanje odraslih koji nisu često uzorni ni autoriteti?
Ima cijeli niz faktora koji mogu vrlo nepovoljno utjecati na razvoj ovakvih ponašanja. Morat ćemo se zapitati što ne valja u svijetu odraslih kao uzorima koji oblikuju mlade i što iz toga utječe na njihovo djelovanje?
Čuvajmo svoju djecu! Razgovor, kućni odgoj, molitva…da, znam, i ja sam majka, jako dobro znamo da nije svaki dan lako, jako je teško ponekad.
Ali to je zadaća roditelja, zadaća svih uključenih u odgojno-obrazovni proces, pedagoga i psihologa. Kaže afrička poslovica “Treba cijelo selo da odgoji jedno dijete!”
S djecom treba puno raditi – nije dovoljno dati mobitel u ruke i mirna kuća, ili ganjati po ulici loptu od jutra do sutra, od dadilje preko baka servisa samo brigo moja prijeđi na drugoga, a nije ni dovoljno od nemila do nedraga ih vozati i dovoziti s jedne aktivnosti na drugu do iznemoglosti, perući sebi time savjest da se bavimo djetetom.
Baviti se s djetetom znači sjesti s njim, usredotočiti se na njega, igrati se s njim, ići s njim van, raditi nešto zajedno, čitati mu, usaditi prave vrijednosti i prave uzore, odgajati ga u punom smislu te riječi u čovjeka i to prvenstveno svojim vlastitim primjerom – to je zahtjevno, teško, ali gdje ima ljubavi, ništa nije teško!
Mi trebamo kao roditelji, odrasli, prvo imati ispravne vrijednosti koje živimo pred djetetom, čemu se mi divimo, kome, kakvim osobama, kako bi nas ono moglo slijediti. A to znači i sam biti uzor, a ne glorificirati u obiteljskom domu negativne likove, stvari i pojave u društvu. Tko je naše zlatno tele kojem se klanjamo?
Bojim se da su izokrenute vrijednosti kojima svjedočimo nakon završetka Domovinskog rata iz svijeta odraslih zadnjih desetljeća na ovim prostorima (kriminal i nasilje se uzdiže na pijedestal, također onaj šunt od glazbe, alkohol tele u potocima, droga, golišave pevaljke i nemoral kao primjer djevojčicama kako uspjeti u životu…), zatrovale i previše nevini dječji svijet, a ovo što gledamo zadnjih dana iz susjedne Srbije mogao bi biti samo rezultat svega toga.
Ne ponovilo se, ne daj Bože nikome!
Hercegovka.net
